Ovog omiljenog, skromnog i samozatajnog, kapucina pamte generacije Varaždinaca, ne samo župljana Svetog Vida, već i mnogo širi krug vjernika.
Član Hrvatske kapucinske provincije svetog
Leopolda Bogdana Mandića, o. Bono Zvonimir Šagi,
preminuo je u utorak, 17. studenog, u 88. godini života i 63.
godini svećeništva.
Nakon što se prije nekoliko dana vratio iz varaždinske Opće
bolnice gdje se 21 dan liječio od COVIDA-19, u ponedjeljak 16.
studenog, hitno je odvezen nazad u bolnicu gdje je dan kasnije
nažalost preminuo od embolije pluća.
Fra Bono Šagi rođen je u Brodarovcu nedaleko Maruševca, u Župi
svetog Jurja mučenika, 11. prosinca 1932. godine.
Osnovnu školu pohađao je u Druškovcu i Maruševcu. Gimnazijsko
obrazovanje stekao je u Zagrebu i Varaždinu. Studirao je na
Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu na kojem je diplomirao
1959. godine. 4. listopada 1955. godine položio je doživotne
zavjete, a za svećenika je zaređen 2. studenoga
1958. godine u Varaždinu.
U župi svetog Mihaela u zagrebačkoj Dubravi bio je vjeroučitelj
od 1958. do 1961. godine, nakon čega odlazi u varaždinski
kapucinski samostan te je imenovan prvim župnikom novoosnovane
Župe svetoga Vida, a na toj funkciji ostaje sve do 2008. godine.
Bio je i gvardijan samostana, u više navrata i provincijal, a
prije osamostaljenja Hrvatske predsjedavao je konferencijom Viših
redovničkih poglavara.
Punih 14 godina predavao je na Institutu za kršćansku duhovnost
pri Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, pet je godina
uređivao informativni bilten ‘Aktualnosti Kršćanske sadašnjosti’
(AKSA), a, između ostaloga, desetak je godina bio glavni urednik
revije Kršćanske sadašnjosti za propovjednike “Služba
riječi”.
Ovog omiljenog, skromnog i samozatajnog, kapucina pamte
generacije Varaždinaca, ne samo župljana Svetog Vida, već i mnogo
širi krug vjernika. Njegove duboke i poticajne propovijedi, ali
prije svega ljudska toplina, susretljivost i riječi ohrabrenja,
ostat će u sjećanjima mnogih sugrađana.
Fra Bono je autor više stotina stručnih,
znanstvenih, publicističkih članaka i eseja iz područja
pastoralne teologije, suvremene kršćanske duhovnosti, praktične
problematike redovništva i socijalnog nauka Crkve.
Napisao je dvadesetak knjiga, među kojima su; ‘Nove strukture
pastve’, ‘Na poprištu redovničke obnove’, ‘Traganja za novom
crkvenom praksom’, ‘Kršćanski laik u socijalističkom društvu’,
‘Izazovi otvorenih vrata’, ‘Laici i svjetovna dimenzija Crkve’,
‘Sa svjetiljkom vjere u društvenoj zbilji’, ‘Da sol ne obljutavi
– kršćanski pristup društvenim problemima’, ‘Put i usput
redovništva’, ‘Svaki dan u zrcalu Božje riječi’ i druge. Zajedno
sa svojim starijim bratom, također franjevcem kapucinom
Tomislavom Šagi-Bunićem (1923. – 1999.), pater
Bono je bio pojam za djelovanje Kršćanske sadašnjosti.
Fra Bono je bio počasni građanin rodne općine Maruševec, a na
svečanoj sjednici Gradskog vijeća prigodom obilježavanja Dana
Grada Varaždina, 6. prosinca 2018. godine, primio je
Nagradu za životno djelo ‘za 60 godina
svećeništva, unaprjeđenje i promicanje teološke znanosti te za
sveukupni doprinos u znanstvenom i kulturnom životu grada
Varaždina’.
U svom govoru prilikom primanja Nagrade za životno djelo, fra
Bono je uputio svevremensku i univerzalnu poruku kazavši, između
ostaloga, da je čovjek čovjeku dar. ‘To je ono što bih htio da mi
jedni drugima u našem gradu pokažemo i razvijamo. Čovjek je dar
drugima’, zlatne su riječi fra Bone Šagija.
Hrvatsko društvo katoličkih novinara iste te 2018. godine, uz 52.
Svjetski dan sredstava društvene komunikacije, dodijelio je fra
Boni Nagradu za životno djelo za dugogodišnji medijski
rad u širenju Radosne vijesti i dijaloga u Crkvi i
društvu na tragu Drugoga vatikanskog sabora. U obrazloženju te
nagrade, datirane 16. svibnja 2018. u Zagrebu, piše da ju je
dobio ‘za dugogodišnji medijski rad u širenju Radosne vijesti na
tragu Drugoga vatikanskog koncila’.