Varaždin je radiostanicu dobio u srpnju 1945. godine, ali je ona prestala raditi godinu dana kasnije...
18.11.1951. Varaždin je radiostanicu dobio u srpnju 1945. godine,
ali je ona prestala raditi godinu dana kasnije. Rad radiostanice
iznova je pokrenut 18. studenog 1951. godine, prostorije su
dobivene na Franjevačkom trgu, a antena je postavljena između
tornjeva župne i franjevačke crkve. Voditelj glazbenog programa
bio je profesor Marijan Zuber, a govornog dijela
Antun Golob. Spikeri su bili Nevenka
Georgijevski i Josip Lukač. Za signal odabrana je melodija ‘Ja
sem Varaždinec’. Nažalost, zbog novčanih problema, radiostanica
je djelovala do 1952. godine kada je prestao njen rad i tek
desetak godina kasnije Varaždin dobiva svoj Radio u sklopu službe
informiranja Varteksa.
18.11.1859. U Varaždinu je 18. studenoga 1859. godine rođen
Bruno Dirigl, pravnik, javni bilježnik.Gimnaziju
je maturirao u rodnom gradu, pravo je studirao, diplomirao i
doktorirao u Beču. Radio je kao odvjetnik a zatim javni
bilježnik u Varaždinu a od 1895. do smrti 1903. godine djeluje u
Karlovcu.Autor je priručnika za autorsko i patentno pravo te
pravnih članaka i studija u ‘Varaždinskom vjesniku’ i
zagrebačkom ‘Agramer Cajtungu’. Doktor prava Bruno Dirigl bio je
među utemeljiteljima ‘Varaždinske industrijalne zadruge’ i
jedan od glavnih dioničara dioničkog društva za uvođenje
električne rasvjete u Varaždinu 1895. godine.
18.11.1991. U dubokoj starosti od 92 godine umro je doktor
Adalbert Georgijević. Medicinu je diplomirao u
Krakovu, radio je kao liječnik u Maruševcu, Vidovcu i Ivancu.
Jedan je od utemeljitelja ‘Ivanečkog športskog kluba’ 1920.
godine. Obnovio je rad planinarskog društva u Ivancu, pokrenuo je
akciju za gradnju planinarskog doma i piramide na vrhu Ivančice.
Objavljivao je popularne članke o planinarstvu u ovom dijelu
Hrvatske.
Kada je 1886. godine okončana gradnja Zagorske željeznice od
Varaždina do Zagreba, dovršena je i zgrada varaždinskog kolodvora
koja se ubrzo pokazala premalom za promet od oko 300 putnika
dnevno. Zgrada je imala četiri sobice u prizemlju i dvije
na prvom katu, čekaonice su bile male, u prostoriji od 25
četvornih metara kupovale vozne karte i predavala prtljaga. Stoga
su Varaždinci već 1890. godine od Ministarstva za javne radove
tražili da podigne novu kolodvorsku zgradu. Do gradnje nove
zgrade nije došlo nego se prišlo proširenju postojeće.
Radovi su izvođeni prema nacrtima varaždinskog arhitekte i
graditelja Valenta Morandinija i dovršeni 1908. godine.
Kolodvor je proširenjem dobio sa svake strane jednokatne zgrade,
natkriti peron i udobne čekaonice. Izgled od prije stotinu godina
sačuvan je do danas.