Iz dana u dan otkrivaju se fotografije dvoraca, utvrda i kurija iz Varaždinske županije.
Županijska palača u Varaždinu je i ove godine pretvorena u velik
i atraktivan adventski kalendar, na kojem se iz dana u dan
otkrivaju fotografije dvoraca, utvrda i kurija iz Varaždinske
županije.
Zahvaljujući tome, građani na pročelju palače mogu upoznati
vrijedne povijesne građevine, kojima Varaždinska županija
obiluje, o čemu dovoljno govori podatak da je druga u Hrvatskoj
po njihovom broju.
Donosimo fotografije prvih deset otkrivenih dvoraca, utvrda i
kurija uz crtice koje otkrivaju bogatu i zanimljivu prošlost naše
županije.
Šaulovec – 1
Dvorac Šaulovec nalazi se na brežuljku oko osam kilometara
jugozapadno od Varaždina. Nekad je pripadao obitelji Saloczy de
Šaulovec te je 1653. godine došao u vlasništvo plemićke obitelji
Kiš. U 16. stoljeću je na mjestu današnjeg dvorca postojala
kurija koju je obitelj Kiš 1791. godine obnovila, povećala te
pretvorila u dvorac. Historicistički izgled dobiva 1902. godine,
a 1970. godine kompleks je zaštićen kao spomenik parkovne
arhitekture. Krajem 20. stoljeća dvorac i perivoj su preuređeni
za potrebe novog vlasnika. Perivoj je nastao krajem 19. stoljeća,
dok je vrt ispred dvorca formiran početkom 20. stoljeća. Dvorac
je u vlasništvu Županije te se planira kompletna obnova. Posebna
vrijednost dvorca je dio očuvanog inventara koji zajedno s
dvorcem predstavlja vrijedan prikaz života srednjeg plemstva
varaždinskog kraja na prijelazu XIX. u XX. stoljeće.
Čalinec – 2
Kurija Čalinec je jednokatna kurija između Maruševca i Vinice.
Spominje se u 16. stoljeću kao kaštel, a u 17. i 18. stoljeću je
pregrađen u kuriju. Današnji oblik s drvenim rezbarenim stubama,
drvenom terasom i balkonom dobio je potkraj 19. stoljeća.
Vlasnici su bili Vragovići (XVI. stoljeće), potom Patačići i
Draskovići, koji ga prodaju obitelji Kőrőskeny, i naposIjetku ga
1883. godine kupuje dr. Oskar pl. Pongratz.
Bajnski dvori – 3
Dvorac Bajnski dvori nalazi se na prostoru između Gornjeg i
Donjeg Ladanja, na obronku brda Borovlje. Okružen je velikim i
lijepim parkom. Vlastelinstvo je utemeljio 1610. godine Both de
Bayna, prema kojem je dvorac i dobio ime “Bajnski”. Vlasnici
imanja bili su plemići Batthyny i Erdödy. U parku dvorca nalazi
se kapela neoromaničkog križnog tlocrta s polukružnom apsidom i
malim tornjićem iznad pročelja. Dvorac je gotovo u cijelosti
uništen 1918. godine kada ga napada i spaljuje zeleni kadar. U
njoj su se još 1945. godine nalazile dvije kasno-gotičke slike na
dasci s likovima svetaca, možda nastale u Poljskoj oko 1500.
godine. Središnja oltarna slika Žitna Madona čuva se u Muzeju u
Varaždinu, dok su oltarna krila nestala. Oko dvorca bio je lijepi
crnogorični pejzažni park, koji je danas dosta zapušten.
Opeka – 4
Povijesni razvoj počinje u 18. stoljeću kada Draškovići u naselju
Marčan na području Vinice grade dvorac za stanovanje. Ime “Opeka”
vezano je uz ciglanu koja se nekada nalazila na tom prostoru. Na
prostoru gdje se nekoć vadila zemlja za izradu opeke napravljeno
je umjetno jezero s otočićem koje se snabdijevalo vodom iz
obližnjeg vodotoka. Perivoj kakvog danas poznajemo podignut je
sredinom 19. stoljeća kad vlasnik posjeda postaje grof Marko
Bombelles, a dvorac se preuređuje u duhu historicizma. U to
vrijeme Opeka dobiva oblik pravog pejzažnog perivoja i tada
zapravo započinje plansko oblikovanje. Grof Marko Bombelles je sa
svojih putovanja donosio različito i brojno drveće i grmlje,
pretvarajući tako perivoj oko svog dvorca u pravi arboretum.
Nakon desetljeća zapuštenosti, devastacije i nebrige, arboretum i
dvorac će, zahvaljujući uspostavi Centra kompetentnosti u
poljoprivredi, ponovo će zablistati.
Trakošćan – 5
Dvorac Trakošćan je nastao krajem 13. stoljeća u obrambenom
sustavu sjeverozapadne Hrvatske kao manja osmatračka utvrda za
nadzor puta od Ptuja prema bednjanskoj dolini. Gospodari utvrde u
prvim stoljećima nisu poznati, tek znamo da su od kraja 14.
stoljeća vlasnici grofovi Celjski, koji istovremeno gospodare
čitavom Zagorskom grofovijom. U razdoblju procvata izgradnje
dvoraca u Hrvatskom zagorju, u drugoj polovici 18. stoljeća,
dolazi do napuštanja Trakošćana. Zapušten, počinje naglo
propadati, pa se tek polovinom 19. stoljeća, obitelj ponovno
zanima za svoj titularni grad, u duhu novog vremena, romantičnog
povratka prirodi i obiteljskim tradicijama. U tom duhu podmaršal
Juraj V. Drašković grad obnavlja u rezidencijalni dvorac, a
parkovni okoliš pretvara u romantičarski perivoj. Iduće
generacije povremeno borave u Trakošćanu sve do 1944. kad se
iseljavaju u Austriju, ubrzo zatim dvorac je nacionaliziran.
Danas je Trakošćan najposjećeniji dvorac u Hrvatskoj, a park i
jezero u o podnožju dvorca popularno su mjesto za izlete,
aktivnosti u prirodi, ali i mjesto susreta, snimanja filmova i
vjenčanja u obližnjoj kapeli.
Vidovec – 6
U samom središtu Vidovca smješten je dvorac koji s parkom čini
zatvorenu spomeničku cjelinu. To je jednokatna i jednostavna
građevina, najvjerojatnije izgrađena u prvoj polovici 19.
stoljeća. Istraživači pretpostavljaju da je na tom mjestu nekada
bio majur ili kurija. Po ljepoti i životu koji je bio vezan uz
njega, nedvojbeno je da je vidovečki dvorac samo jedna od kockica
u mozaiku bogate hrvatske graditeljske baštine. Ubraja se u treću
kategoriju spomenika kulture i zahtijeva temeljitu obnovu.
Novi Marof – 7
Nakon što su zbog velikog požara napustili Grebengrad, obitelj
Erdödy seli se u dolinu rijeke Bednje te tu podižu 1776. godine
dvorac Novi Marof – dvor s gospodarskim zgradama u
kasnobarokno-klasicističkom stilu. Oko dvorca je u 19. stoljeću
nastao prekrasan perivoj s brojnim autohtonim i egzotičnim
vrstama, koji je zaštićen 1962. godine. Godine 1923.
Erdödyjevi su napustili Novi Marof, a dvorac je pretvoren u
bolnicu, čime je nastavljen kontinuitet zdravstva u Novom Marofu,
započet zalaganjem grofice Lujze Erdödy, izuzetne pijanistice i
skladateljice, koja je zapamćena i kao velika dobrotvorka. Lujza
je 1885. godine osnovala bolnicu koju je i uzdržavala dvadeset
godina.
Bela II (Nova Bela) – 8
Stotinu metara od dvorca Bela izgrađen je još jedan – Bela II ili
Podbela. Graditelj ovog baroknog dvorca iz 18. stoljeća nije
poznat, no cilindrične kule na uglovima navode na pomisao da je
ova građevina prvotno možda bila zamišljena sa četiri krila i
unutarnjim dvorištem, ali je, iz neznanih razloga, ostala
nedovršena i osamljena u dolini. Danas je dvorac obnovljen i
konzerviran, u privatnom vlasništvu i čeka svoju novu namjenu.
Utvrda Čanjevo – 9
Utvrda Čanjevo nalazi se na jugozapadnim obroncima Kalničkog
gorja u Općini Visoko. O utvrdi postoji izrazito malo povijesnih
izvora, a ozbiljnija arheološka istraživanja i iskapanja započela
su tek 2003. godine. Svake se godine u listopadu na samoj utvrdi
održava bitka za Čanjevo kojom se uprizoruje sukob osmanske
vojske i visočkih haramija gdje se okupi velik broj posjetitelja,
što lokalnog stanovništva, što gostiju i jedina je manifestacija
koja budi svijest građana o tom važnom dijelu naše povijesti i
kulturne baštine. Tijekom istraživanja utvrde Čanjevo otkriveni
su keramički ulomci vučedolske kulture, jedne od najznačajnijih
prethistorijskih kultura Europe, koja je trajala od 3000. do
2500. g. pr. Kr.
Klenovnik – 10
U Klenovniku je još u srednjem vijeku bio utvrđeni grad o kojem
se ne zna mnogo. Nalazio se na brežuljku zapadno od današnjeg
dvorca. Dvorac Klenovnik, najveći dvorac u Hrvatskoj, izgrađen je
početkom 17. stoljeća. Izvorno je imao 90 soba i 365 prozora. U
Klenovniku su zasjedali hrvatski sabori, a posebno se ističe
natpis koji se čuva u unutrašnjem dvorištu: “Nek’ stoji dom taj
dok mrav ne ispije more i kornjača ne obiđe svijetom”. Do sredine
19. stoljeća dvorac je bio u vlasništvu obitelji Drašković, a od
1927. godine u njemu se nalazi bolnica.