'Nažalost, posljednjih nekoliko tjedana, sasvim sigurno smo svi barem jednom osjetili vrlo intenzivan osjećaj tuge.'
O temama vezanima uz razvoj
jezika i govora te emocionalnog razvoja djece za Varaždinski.hr
piše Maja Vincek Slunjski, logopedinja i
psihoterapeutkinja za djecu i adolescente iz Vrtlog
Centra za logopediju i savjetovanje.
Nije potrebno ponavljati da smo pro(e)živjeli godinu koja je bila
sve, samo ne normalna. Puno loših i ružnih događaja, od pandemije
do nekoliko potresa koji su nas dobro uzdrmali i provjerili
koliko smo spremni nositi se s novim izazovima. Iako nam se na
prvu može učiniti da to djeca sasvim dobro podnose i tješimo se
onom:” oni su mali, pa to ni neće razumjeti ni sjetiti se toga”,
istina je da to najmanji podnose najteže. Pogotovo ako im se
poremetila njihova rutina, koja je djeci uistinu važna za
“normalno” funkcioniranje.
Stoga je važno obratiti pažnju na djecu, njihova ponašanja i
osjećaje koji se mogu javiti. Osjećaje možemo podijeliti na
ugodne, u kojima uživamo, i neugodne, koje bismo željeli izbjeći
i ne osjećati, no one su važan dio naših života i svaka od njih
ima svoju svrhu. Tako nas strah upozorava na opasnost, ljutnja
nas pokreće i motivira na promjenu, a tuga? Jedan od vrlo važnih
osjećaja, kako kod odraslih, tako i kod onih najmanjih jest
osjećaj tuge.
Čemu služi tuga?
Nažalost, posljednjih nekoliko tjedana, sasvim sigurno smo svi
barem jednom osjetili vrlo intenzivan osjećaj tuge. Razlika jest
jedino u tome kako se svatko od nas nosi s tim osjećajem; hoćemo
li je prepoznati i prihvatiti ili pokušati potisnuti i nikome ne
pokazati da smo tužni.
Istraživanja su pokazala da imamo sposobnost potisnuti naše
osjećaje, ali je ta sposobnost neselektivna. To znači da kada
potisnemo jedan osjećaj, time potiskujemo i druge osjećaje poput
sreće i radosti, što dovodi do osjećaja praznine, bezvoljnosti,
ravnodušnosti.
Jedna od najtežih stvari u životu jest prihvatiti život takav
kakav jest. A život je prepun radosnih ali i tužnih trenutaka.
Ljudi koji izbjegavaju prihvatiti tugu kada se ona dogodi,
sprječavaju sebe da budu psihički zdrave osobe. Vrlo je važno
kakvu poruku šaljemo našoj djeci kada su tužna. Primjerice, kada
dijete izgubi najdražu igračku, brzo odgovaramo:” Ma kupit ćemo
novu, bezveze je plakati radi igračke!” Time djetetu šaljemo
poruku da plač nije poželjan, da ne smije iskazati svoje osjećaje
i ne osjećati gubitak.
Tuga je osjećaj koji se javlja kada imamo doživljaj gubitka, ali
je skala gubitka različita. Možemo izgubiti omiljeni nakit,
nečiju ljubav ili osobu koju volimo. Dijete ne razumije tu
razliku u gubitku, i njihova tuga je gotovo jednako intenzivna u
svakoj od tih prilika.
Situacije poput ove s igračkom, dobre su za vježbu načina kako će
se dijete kasnije u životu nositi s osjećajem tuge i gubitaka.
Kako ćemo se nositi sa tugom zavisi baš od toga kako ćemo
preboljeti gubitak željene igračke ili slatkiša. Tada bi bilo
dobro reći:” Da, vidim da si tužan, razumijem te”, te dopustiti
da se dijete isplače. Negirajući osjećaje koji se mogu javiti,
poput tuge ili boli, učimo djecu da je strašno osjećati negativne
osjećaje te da se oni moraju izbjeći. Takva djeca postaju odrasli
ljudi, nespremni nositi se sa svakodnevnim problemima i duboko
nesretni kada osjete i najmanju nelagodu ili problem.
Tuga ima svoju svrhu. Ona nas obično manje pokreće na neke
akcije, ali ima važnu ulogu jer nam pruža informaciju da nam je
potrebna pomoć ili utjeha. Tuga nije vječna i vodi nas do
prihvaćanja i snalaženja u novim okolnostima.
Kada prepoznamo tugu i prihvatimo je, tada možemo krenuti u
proces oporavka. Dijete na taj način prihvaća nova iskustva, tako
raste i sazrijeva, uči o životu i postaje spremno na sva
prevrtanja koja donosi život. Svim roditeljima je vjerojatno
najteža stvar vidjeti svoje dijete tužno i uplakano, te bismo
tada učinili sve da to možemo u sekundi promijeniti i ispraviti.
No, sjetimo se tada tuga nije dugotrajna, već je to znak da im
treba utjeha, vaša blizina i bliskost. Dopustite djeci da budu
tužna kada to osjećaju, da se tada isplaču ako im se plače,
nebitno je li to dječak ili djevojčica. I ne zaboravite ponuditi
najbolju moguću utjehu koja postoji – Vaš iskreni, čvrsti
zagrljaj.
Ukoliko imate pitanje ili
nedoumicu iz područja logopedije ili psihoterapije, slobodno nam
se javite s pitanjem. Naša logopedinja i psihoterapeutkinja će
vam rado odgovoriti i ponuditi savjet što učiniti.
Vrtlog Centar za logopediju i
savjetovanje (www.vrtlog-centar.hr)
Pišite nam
na: maja@vrtlog-centar.hr