Tako se s godinama skupilo podosta dječjih 'bisera' koji mi i dan danas zalijepe ogroman osmijeh na lice.
O temama vezanima uz razvoj
jezika i govora te emocionalnog razvoja djece za Varaždinski.hr
piše Maja Vincek Slunjski, logopedinja i psihoterapeutkinja
za djecu i adolescente iz Vrtlog Centra za logopediju i
savjetovanje.
Danas sam odlučila napisati malo drugačiji članak. Iako i dalje
oko nas traju ne baš lijepe stvari, dobro bi bilo unijeti malo
smijeha i optimizma. Stoga ću Vam danas pokušati dočarati kako je
divno i vrlo zabavno raditi s djecom.
Obzirom na teškoću koju pojedino dijete ima, svaku vježbu i
zadatak prilagođavam djetetu osobno, misleći na dob, interese i
način funkcioniranja. Teškoće mogu biti slabije ili jače
izražene, a i svako dijete funkcionira na drugačiji način, no
uvijek je dobro unijeti igru i smijeh u svakodnevni rad.
Kako ovaj posao radim već deset godina, od samog početka sam
pokraj sebe imala bilježnicu kako bih zapisala sve što mi je
važno za pojedino dijete, koje su teškoće, na što treba obratiti
posebnu pažnju ili ideje koje imam za sljedeći termin. No, od
samog početka shvatila sam da djeca često imaju divne, zanimljive
i zabavne izjave koje ne bih htjela zaboraviti, pa sam ih počela
zapisivati. Tako se s godinama skupilo podosta dječjih ‘bisera’
koji mi i dan danas zalijepe ogroman osmijeh na lice. Nadam se da
će to i Vama učiniti čitanje sljedećih redaka. Uživajte!
Govorne ‘omaške’
S dječakom (2.r) vježbam umanjenice i uvećanice. Pitam ga koja je
umanjenica od voda. On odgovara – ‘LOKVA’!
Već sam ranije pričala s dječakom (1.r) da ponekad nosim leće u
očima. Taj put je došao i vidio me s naočalama pa pita: ‘Teta
Maja, zašto danas nisi stavila ‘LIČINKE’ u oči?’
Vježbamo početni glas, ja tražim da djevojčica (6g.) izgovori sve
što vidi na sličicama a počinje glasom O, navodim je da kaže
‘OGRLICA’, a ona izgovara: ‘OKOVRATNI LANČIĆ’.
Vježbamo prijedloge s dječakom (1.r), primjerice iznad, ispod,
pokraj, na; ja pitam:’Što se nalazi IZNAD nas?’ I očekujem
odgovor poput – strop, svjetlo, nebo…No on odgovara:
‘Isus’!
Pitam dječaka od 5 godina: ‘Do koliko ti znaš brojiti? On
odgovara: ‘Do 199’.
Vježbamo priču u slikama. Djevojčica (2.r) prvi put vidi priču i
pokušava je sama prepričati. Počinje priču sa: ‘Bila jednom
djevojčica koja je imala 5 godina. – ja je pitam: ‘Zašto misliš
da ima baš 5 godina?’ a ona će: ‘Pa vidi joj ruke. I ja sam imala
tolike ruke kad sam imala 5 godina!’
Djevojčica (5g.) mi prvi put dolazi i upoznajemo se. Ona me
upita: ‘Teta, se sjećaš ti mene kad sam bila mala i nisam te
upoznala?’
Blagdani su i pričamo o sv. Nikoli i Djedu Mrazu. Djevojčica od 6
g. kaže: ‘Teta Maja, sv. Nikola živi tu blizu, blizu Avenue
Malla, a Djed Mraz ne. On živi daleko, tam gdje ima puno
snijega!’
Nakon ljetnog odmora, vraća mi se dječak (6g.) s kojim sam
vježbala pravilan izgovor glasa L. Objašnjava on meni: ‘Znaš
teta, slovo L nam je još u kvaru. Ali samo kad ga izgovaram.
Inače nije.’
Dječak (1.r) imenuje biljke, pokazuje koprivu i govori: ‘Ovo je
KOPRIVNICA, ona jako peče!’
Razgovaramo o hrani, dječak (1r.) sav oduševljen govori: ‘Ja sam
jednom jeo pileća krilca od sove!’
Uvježbavamo pravilan izgovor glasa Z, i dječak ponavlja za mnom
puno riječi koje počinju tim glasom. Nakon 5 minuta već
automatski izgovaramo jednu riječ za drugom, kad najednom on
pita: ‘A kad ćeš ti doći k meni na muffine??’ i dalje, bez
čekanja mog odgovora izgovara ZAGREB, ZATON… �
Razgovaram s dječakom (7g.) o ljevacima i dešnjacima, on: ‘U
našem razredu imamo samo 3 ljevaka, svi ostali su dešnjaci.’ Ja:
‘A ti si ljevak ili dešnjak? On, želeći reći da je i jedno i
drugo, kaže: ‘LJEŠNJAK!’
Pitam dječaka (2.r): ‘Kako se zove muško od kobile?’ – on: ‘KOB!’
Ugodni razgovor na početku terapije o tome što je radio ljetos.
Dječak (5.g): ‘Znaš, mi na moru imamo grožđe. Ali nam dođu mravi
i pokušavaju si malo pojesti. Mi im ne branimo. Neka jedu.’
Djevojčica (5g.) mi je željela objasniti da je bila u šumi i
brala lijepe visibabe. ‘Teta, bila sam u šumi i nabrala sam
predivne TUŽIBABE.’
Dječak (8.r.) Čita tekst u kojem treba uočiti riječi koje su
pogrešno napisane te je time narušen smisao rečenice. Ja: ‘U
rečenici: U vinogradima počinje borba bijelog i crnog grožđa. Što
je tu pogrešno napisano? – on: ‘Hm. Pa ne znam. Pa to je kao
rasistički malo.’
Eto, ovo je bio samo mali djelić svih divota koje sam čula od
djece s kojima sam imala priliku vježbati. Neki od njih su sada
već veliki, pa ako će pročitati ovaj članak možda će se
prisjetiti i prepoznati. Uveseljavali su svaki moj radni dan, a
neki novi uveseljavaju i dalje. Ja i dalje bilježim svaki takav
predivan trenutak, a možda jednog dana sakupim dovoljno za
knjižicu. Ako Vam je na barem jednoj ovoj rečenici osmijeh došao
na lice, vrijedilo je. Pozdrav svima