Posljednji ispraćaj održao se u njegovu rodnom Novom Sadu, a isti je dan gradonačelnik Miloš Vučević proglasio danom žalosti. Iako to nije uobičajeno, glazbenik je pokopan u nedjelju.
Ujedinila se proteklog vikenda čitava regija u tuzi za velikim
umjetnikom Đorđem Balaševićem koji je danas u najužem krugu
obitelji ispraćen na posljednji počinak u svom rodnom Novom Sadu.
Gradonačelnik Novog Sada Miloš Vučević proglasio je taj dan, 21.
veljače, danom žalosti. Balašević je pokopan uz tamburaše koji su
njegovo tijelo iz kapele ispratili s pjesmom “Aco braco”, a zatim
su nastavili i sa “Malom riđom”, dok su na samom grobnom mjestu
odsvirali “Oliveru”, pjesmu povećenu njegovoj supruzi
Oliveri.
Vijest o Balaševićevu iznenadnom odlasku u 68. godini života
shrvala je mnoge, a koliko je obožavan na prostoru bivše
Jugoslavije potvrđuje i činjenica da se i tri dana nakon njegove
smrti obožavatelji i dalje spontano okupljaju, pale svijeće i
ostavljaju oproštajne poruke na ulicama i trgovima u Zagrebu,
Splitu, Puli, Osijeku, Sarajevu…, a ponajviše ispred njegove
kuće u Ulici Jovana Cvijića u Novom Sadu. Balašević je uvijek bio
pun životne radosti te ga nisu pokolebali ni zdravstveni
problemi. Optimizam nije gubio ni nakon srčanog udara koji je
doživio krajem 2019. godine. – Rekli su mi da ću moći trčati, no
ja ne vjerujem u to. Nemojte me pitati jesam li dobro, jer neću
više nikad biti dobro zato što imam 100 godina. No nadam se da ću
moći nastaviti tamo gdje smo stali i da još neko vrijeme neću
dobiti ulicu u Novom Sadu – kazao je tada Đole dodajući u šali
kako je ‘dobra vijest što nije umro iz prve’.
Borba za život
Godinu i dva mjeseca poslije snašle su ga nove nevolje. Zbog
upale pluća, ali i zaraze koronavirusom, završio je u Infektivnoj
klinici u Beogradu. Iako se činilo da mu stanje ide nabolje,
nakon tri dana iznenada mu se pogoršalo, Đole je završio na
respiratoru, srce mu je počelo otkazivati, a više od dva sata
liječnici su ga pokušavali vratiti u život. Ugradili su mu
pacemaker, radili elektrošokove, davali adrenalin, no
bezuspješno. Ravna linija nije ‘oživjela’. Unatoč svim
liječničkim naporima, njegovo tijelo nije izdržalo, a nakon što
su shvatili da mu nema spasa doktori su plakali još satima . Dan
nakon smrti na prozoru njegove obiteljske kuće stajala je sjetna
Balaševićeva supruga Olivera promatrajući horde shrvanih
obožavatelja koji cijelo vrijeme pristižu kako bi odali počast
voljenom glazbeniku. – Đole vam je svoje dane posljednjih
nekoliko godina provodio u kući. Tu je najviše volio provoditi
vrijeme, piti kavu i družiti se s obitelji i prijateljima –
kazala je tek kratko Olivera koja je s Balaševićem provela više
od četiri desetljeća života. Supruga mu je bila najveća podrška,
ali i inspiracija za brojne stihove. O njihovoj ljubavi dosta se
pisalo, on je stvarao za nju, a ona ga je obožavala do
posljednjeg daha. Bili su jedan od najstabilnijih parova na
sceni, a u braku su bili od 1981. godine. Njihova priča počela je
krajem sedamdesetih u Novom Sadu. Olivera je još bila studentica,
a Đorđe je već snimio neke albume.
Olivera je bila i jugoslavenska reprezentativka u gimnastici, no
zatrudnjela je pa nije mogla otići na Olimpijske igre u Moskvi
1980. godine. Zaljubljeni Đorđe već joj je u početku počeo pisati
pjesme, a među prvima koje je napisao bila je ‘Provincijalka’ u
kojoj Balašević i opisuje kako se zaljubio u djevojku iz
Zrenjanina. Jednom prilikom je na službenoj stranici Đorđa
Balaševića objavljeno kako je izgledalo njihovo vjenčanje. Naime,
par je kasnio na vlastito vjenčanje, a tada su već imali kćer
Jovanu. Olivera je htjela nositi bijelu vjenčanicu jer je htjela
da njezina kći, jednog dana kad odraste, ima lijepe fotografije s
vjenčanja svojih roditelja. Međutim, Đorđe nije pratio njezin
modni stil i na vjenčanje je došao u tenisicama i trapericama.
Kumove su na svadbu doveli na prevaru, rekavši im kako ih trebaju
zbog snimanja neke emisije. Olivera priznaje da je imala tremu, a
Balašević je, u svom stilu, cijelo vrijeme pričao viceve. Kasnije
je često govorio da mu je život dobio smisao tek kad je nju
upoznao, a od prvog susreta nikada nisu bili odvojeni dulje od
dva dana. Nakon što su u prosincu 1980. godine dobili kćer
Jovanu, ubrzo im se rodila i druga kći Jelena, a sredinom
1990.-ih dobili su i sina Aleksu. Sve lijepe trenutke u životu,
ali i sve velike bitke, vodili su zajedno. Jedan od najtežih
udaraca život im je zadao krajem 1999. godine kada je njihova
srednja kći Jelena, od milja zvana Beba, nakon teške prometne
nesreće ostala nepokretna. – Bila sam na odjelu intenzivne njege
u Novom Sadu. Vratna kralježnica mi je stradala u prometnoj
nesreći i ležala sam nepokretna, bez osjećaja u čitavom tijelu –
rekla je tada Beba i otkrila kako su joj tada ponajviše pomogle
priče koje joj je pričao otac i koje su kasnije sabrane u knjigu
pod nazivom ‘Knjiga koje nema’ koju je Balašević izdao 2018.
godine. – Da, pričao mi je puno. I tata i mama i Lola i Aleksa
pričali su mi bajku o tome da ću izaći pješice iz bolničke sobe i
ta se bajka, na sreću, obistinila – kazala je Beba koja je u
međuvremenu diplomirala književnost.
Sreću u obitelj Balašević unijele su i dvije unuke Simona i
Petra, kćeri glumice Jovane Balašević, Đoletove najstarije kćeri,
i crnogorskog političara Aleksandra Jovanovića. Jovana, koju
Balaševići zovu Lola, upravo se uz fotografiju s proslave
rođendana jedne od njegovih unuka oprostila od svog oca uz
emotivnu objavu na društvenim mrežama. “Mislio sam da ću večeras
moći da se iskradem. Kakav divan dan! Svako lice koje vidim je
jedno sjećanje. Možda sjećanje nije savršeno. Ponekad imam uspone
i padove. Ali svi smo zajedno, a večeras ste moji. Prekršit ću
običaj i reći što sam poželio dok sam gasio svijeću: da vam život
bude sretan kao što je bio moj. Da se jednog jutra probudite i
kažete: ništa više ne želim. 67 godina. Zar nisu prošle u trenu”,
citirala je Lola svog oca pa dodala: “Volim te, tata, podario si
mi najljepši mogući život, vidimo se u dvorištu.” Neutješan je
bio i sin Aleksa koji je u prosincu 2019. godine, netom nakon što
je Đole pretrpio infarkt, svog oca iznenadio zarukama s
dugogodišnjom djevojkom. Talentirani MMA borac i organizator
najpoznatije regionalne MMA grupe Megdan najavio je tada da mu je
san održati je u Svetoj Zemlji, u Jeruzalemu