Zasađen je drvored divljih kestena u Ludbreškoj ulici, današnjoj Ulici Petra Krešimira IV., preko livada napravljen je šetališni put prema Dravi, dogovoreno je da se popravi put od Graberja prema groblju.
27.2.1889. Održana je prva glavna skupština Društva za
poljepšavanje Varaždina. Za predsjednika je izabran odvjetnik
Pavao Ćepolo i već prve godine pokrenute su brojne akcije.
Zasađen je drvored divljih kestena u Ludbreškoj ulici, današnjoj
Ulici Petra Krešimira IV., preko livada napravljen je šetališni
put prema Dravi, dogovoreno je da se popravi put od Graberja
prema groblju. Od gradskog poglavarstva Društvo je zatražilo da
se naprave klupe i stolovi za tržnicu kako se živežne namirnice
ne bi držale na zemlji. Tržnica je klupama i stolovima opremljena
1891.godine.
Članovi Društva za poljepšavanje Varaždina uredili su šumarak
Dubravu kod Turčina koja je bila i vlasništvu grada, na 11 jutara
stvoren je lijepi perivoj kuda su vikendom Varaždinci dolazili na
izlete. S lijeve strane ulaza u Stari grad 1895.godine
napravljeno je prvo gradsko dječje igralište. Stalno se vodila
briga da u Kolodvorskoj, Dravskoj i drugim ulicama budu klupe za
odmor i da Gradsko šetalište bude uredno i privlačno šetačima.
~~~
Udruživanje majstora pojedinih zanimanja u cehovske organizacije
u srednjovjekovnom Varaždinu susrećemo u 16. stoljeću kada
dobivaju svoja cehovska pravila koja im određuju način života i
rada. Prva Pravila odobrena su 1557.godine obrtnicima u cehu
brijača, ranarnika i kupalištara. Ta pravila su prepisana od
istovrsnog ceha brijača, ranarnika i kupalištara iz Požuna –
Bratislave, a iste godine 1557.godine varaždinski krznari
prepisuju pravila svojih kolega iz Graza.
Dvije godine kasnije u Varaždinu se spominju tri ceha : krojački
ceh, postolarski ceh i zajednički ceh majstora sedlara, uzdara,
kopljara, lučara, štitara i krznara. Godine 1561.pravila dobivaju
i članovi tkalačkog ceha u kojem je bilo sedam majstora. Kasnije
su utemeljeni cehovi ostalih obrtnika.
Cehovska pravila odobravao je gradski sudac a onda bi ih slali u
dvorsku kancelariju da ih potvrdi kralj. Prema usvojenim
pravilima morali su se ponašati svi pripadnici ceha – majstori,
pomoćnici, šegrti – i u slučaju kršenja odredbi, kazne su se
uplaćivale u cehovsku blagajnu iz koje se financirao rad ceha.