Povodom ovoga Svjetskog dana pčela budimo svjesni ogromne važnosti, nezamjenjivosti i utjecaja ovog malenog kukca...
Svjetski dan pčela obilježava se 20. svibnja,
a Saša Zavrtnik, dr.med.vet s Geotehničkog
fakulteta Varaždin osvrnuo se na njihovu važnost.
Naime, Varkom d.d. i Geotehnički
fakultet potpisali su ugovor o suradnji na projektu
‘Pčele spasi da se život na Zemlji ne ugasi’.
Okosnica projekta je očuvanje bioraznolikosti i sinergija s
javnim voćnjakom u gradu Varaždinu kroz uspostavu javnog
pčelinjaka sa svrhom edukacije o važnosti i zaštiti pčela od
opasnosti (onečišćenja) koje prijete njihovom opstanku.
Iznimno važna uloga
Životinjsko carstvo broji oko 1 200 000 poznatih vrsta. U tom
velikom broju na kukce otpada oko 80 posto svih životinja na
našemu planetu. Među svima njima pčele spadaju u opnokrilaste
kukce koji broje oko nevjerojatnih 20.000 opisanih vrsta. Nama
svakako najpoznatija i svakodnevno najbliža je pčela medarica
točnije siva kranjska pčela (Apis mellifera
carnica).
Među životinjama zaslužnima za 87,5 posto oprašivanja kod
biljaka cvjetnjača upravo su pčele zaslužne za većinu tog posla.
To je posebno izraženo primjerice u poljoprivrednoj proizvodnji
gdje su one primarni oprašivači kultura koje ne oprašuje vjetar,
oprašuju 70 posto kultura kojima se hrani čovjek. Uz to, direktna
korist od pčela medarica očituje se i u svima nama dobro poznatim
pčelinjim proizvodima poput meda, voska, propolisa, peludi,
pčelinjeg otrova i matične mliječi.
Pčela medarica je kozmopolitska vrsta u potpunosti prilagođena
biljnoj ishrani. Veličine je od 12 do 20 mm i živi kao zadružni
kukac u zajednicama s tri člana. Njima na svojstven način
upravlja samo jedna matica. Ona je jedina spolno zrela ženka
sposobna za reprodukciju i ona polaže oplođena te neoplođena
jajašca. Iz oplođenih jajašaca razvijaju se radilice, spolno
nezrele ženke koje nisu sposobne za reprodukciju, dok se iz
neoplođenih jajašaca u proljeće razvijaju trutovi, mužjaci koji
oplođuju maticu.
Radilice su te koje obavljaju većinu poslova u košnici i izvan
nje, a to su sakupljanje nektara, peludi, smole (propolisa),
proizvodnja voska za izradu saća zadivljujuće šesterokutne
strukture, donošenje vode, hranjenje ličinki, čišćenje košnice,
briga za maticu i mnoge druge. Razmnožava se rojenjem pri čemu
uslijed dolaska mlade matice dio starijih pčela sa starijom
maticom napušta košnicu i traži novi dom. Zimi na određeni način
hibernira u takozvanom zimskom klupku. Zajednice pčele medarice
mogu imati i više desetaka tisuća članova.
Zanimljivo je da je četvrtina pčela u prosječno dobro razvijenoj
pčelinjoj zajednici aktivno u oprašivanju, što može biti oko 10
000 radilica. Svaka radilica letačica napravi 12 do 15 letova
dnevno i obiđe otprilike 100 cvjetova jabuke kako bi napunila
svoj medni mjehur. Ovo pčelu medaricu čini itekako ekološki i
ekonomski prisutnim i važnim organizmom te neposrednim
pokazateljem stanja u okolišu.
Upravo zbog te iznimno važne uloge oprašivača biljaka i
proizvođača nezamjenjivih prirodnih proizvoda pčele su poveznica
onoga što je kroz vodu, tlo i zrak dospjelo u biljke i njihove
produkte pa do spomenutih pčelinjih proizvoda. Ovdje se očituje
jedna od uloga i važnosti inženjerstva okoliša kod detekcije
potencijalnog onečišćenja u okolišu i prirodi te pri zaštiti
vode, tla i zraka od raznoraznih onečišćivala pri čemu pčele mogu
biti velika pomoć. Zato bi morali sagledati cjelovitost lančane
povezanosti koja započinje od čovjeka i antropogenog utjecaja te
vodi preko uvjetno rečeno nežive prirode i odražava se na
pčelinje populacije pa posljedično i na nas, našu proizvodnju,
našu hranu i naše zdravlje.
Pomori pčela – stvarnost
Posljednjih se godina u medijima može naći dosta izvještaja o
pomorima pčela diljem svijeta. Oni nisu fikcija, nego stvarnost
koja je aktualna i nikako ne bi smjela biti zanemarivana ili
zataškavana. Unatrag nekoliko desetljeća broj pčelinjih zajednica
je globalno zabrinjavajuće pao.
Pčele očito nestaju zbog ljudskog neznanja i/ili nebrige što može
biti povezano i s profitom. Ovo je evidentno kroz onečišćenje
okoliša teškim metalima, biocidima, policikličkim aromatskim
ugljikovodicima, a njihovo se djelovanje očituje kroz trovanja i
pomore pčelinjih zajednica te kontaminaciju njihovih
proizvoda.
Do negativnog djelovanje promijene staništa na pčele dolazi
uslijed smanjenja bioraznolikosti što se vidi na područjima gdje
je došlo do zapuštanja velikih poljoprivrednih područja oranica i
travnjaka te njihovog obrastanja korovnim često invazivnim
vrstama. Tamo pčele više ne nalaze pašu na kultiviranim biljkama
koje izlučuju nektar ili na samoniklom livadnom bilju jer korove
uglavnom oprašuje vjetar, a još k tome oni istiskuju druge vrste.
Ljudi mogu pomoći pčelama
Deborah Post, osnivačica organizacije za spas
pčela u Nizozemskoj, tvrdi da je jedan od vodećih uzroka
izumiranja pčela upravo taj što pčele nemaju dosta hrane
odgovarajuće kvalitete jer je sve zeleno, nema dovoljno cvijeća,
sve je zaraslo u travu.
U posljednje vrijeme sve se više spominje i štetan utjecaj
klimatskih promjena na prirodu općenito pa i na pčele. Promjene
klime uzrokuju promjenu biljnog pokrova određenog područja te se
time mijenja i bioritam pčelinje zajednice što se može negativno
odraziti na produktivnost ili sam opstanak pčelinje
zajednice.
I mi možemo pomoći da se ovaj trend opadanja broja pčela u
svijetu preokrene. Možemo, ukoliko imamo uvjete i volje za to,
sami držati i gajiti pčele. Ukoliko se ne vidimo kao vlasnici i
staratelji pčela, možemo pomoći onima koje drugi drže na način da
se pobrinemo za njihova staništa sijući i sadeći medonosno bilje,
drveće, grmlje, cvijeće, koje daje nektar i pelud. Ako ništa
drugo, barem brinimo o onom već rastućem i zalijevajmo ga.
Povodom ovoga Svjetskog dana pčela budimo svjesni ogromne
važnosti, nezamjenjivosti i utjecaja ovog malenog kukca i
neraskidive povezanosti pčela s nama ljudima u svakodnevnom
životu u toliko toga što od njih i od prirode uzimamo zdravo za
gotovo.