Kipovi naši svagdašnji.
Užas, horor, strava samo su neke od reakcija na ovo remek djelo u
Velikoj Gradišci. Građani su zaključili da ga ne bi prepoznala ni
rođena majka i da je to zapravo Loše Proeski, navodi RTL
Direkt.
‘Meni ne liči na Tošu ni trunke, ne ostvlja mi nikakv dojam toše,
ali ne sliči mi na Tošu’, ‘Ne, ne, ni meni. ne baš’, ‘Kažu da
sliči na skroz druge osobe a ne na Tošu, slažem se’, bili su samo
neki od komentara stanovnika tog grada.
Makedonskog pjevača u bijelom kamenu napravio je kipar
iz Ivanca Slavko Bunić.
Prije mjesec dana jednu reakciju podsmijeh i nevjericu izazvao je
kip u Varaždinskom parku. Trebao je to biti redovnik i
skladatelj Anzelmo Canjuga, ali iz
radionice lokalnog akademskog kipara Nikola
Šanteka, po ocjeni građana, izašao
je Čehok. A mi i Tošu i
Canjugu nosimo stručnom žiriju, akademskom kiparu Nikoli
Vudragu, poznatijem kao lovac na glave.
-Sliči li Toše na sebe…ne sliči i ne trebaju mi mikrofon i šal.
Prošli mjesec smo se nagledali svega oko Čehoka i redovnika? To
koketiranje s tim da li sliči ili ne, je najmanje problem u
situaciji gdje je otkriveno da je kipar lagao na materijalu i
varao, to je ispod svake časti… – komentirao je akademski
kipar Nikola Vudrag.
Mate Parlov je u Puli prikazan umjesto s
rukavicama u kaputu. Ni on se građanima nije svidio pa su bili u
nedoumici Parlov ili Šenoa?
– Grđanima se nije svidio ni Mate Parlov… Ovako se nadam da
drugi put bude bolje… – kaže Vudrag.
Hrvatska ima desetke Tuđmana, ali samo nekoliko njih koje sliče
na sebe. Vidjeli smo predsjednika u suknji, s leptir mašnom,
neobičnim naočalama, umornog i ispijenog. U Zagrebu je on
Bandićev suradnik Pavle Kalinić.
Čim je postavljen prije tri godine uočena je ta nevjerojatna
sličnost Pavla i Franji obliku
spomenika u bronci visokog 4 metra i teškog tonu. Izazvao je
podsmjehe, a vlastitog oca nije prepoznao ni sin Stjepan koji je
rekao da kip ne sliči na njegovog oca.
Naše umjetnike i sugovornike pitali smo u čemu je problem, je li
to možda neki umjetnički izričaj koji Hrvati ne razumiju ili je
jednostavno riječ o promašajima?
– Ja mislim da bi svaki umjetnik ili kipar trebao sjesti sam sa
sobom i dobro razmisliti hoće li se baviti javnom skulpturom ili
galerijskim radom. Javna skulptura ima standarde koji se moraju
poštovati i tu nema mjesta za neke umjetničke interpretacije. I
onda od toga jednog kipara mi moramo čekati deset godina da se to
zaboravi i da se zataška – smatra Vudrag.
– Je li problem u građanima, kiparima, ili naručiteljima? Nije
niakd problem u građanima ni kiparima, problem je u
naručiteljima, pogodovanju netalentiranim kiparima, lokalnim
kiparima. Da bi dobio rad moraš biti dobar s politikom i crkvom.
Tako je oduvijek bilo, ali prije je bio mikelanđelo, a sada
lokalni krkani – kaže povjesničar umjetnosti Feđa
Gavrilović.
Je li problem u nama ili u kiparima, e to je u Direktu objasnio
docent kiparstva i profesor na Akademiji likovnih
umjetnosti, Vojin Hrast.
– Bitno je da su sve Tuđmane odabrale komisije. To je nekakav
pučki spomenik koji je neka lokalna uprava, izbjegavajući javne
natječaje, otkupila najvjerojatnije. Pitanje je tko je u
komisiji. Trebali bi biti samo umjetnici i povjesničari
umjetnosti – objašnjava.