Pa gdje mu je kraj?
Kada se 2018. godine na vrh Ivanščice popeo
ukupno 376 puta, odnosno prosječno više od jednom dnevno,
Dejan Buder iz Ivanca rekao je
da će se malo odmoriti od rekorda i više posvetiti biciklizmu i
ribolovu. Jer bilo je to treći puta zaredom da je povećavao
godišnji rekord. No na odmoru od planina nije dugo izdržao. Odmah
u godinama koje su uslijedile popeo se na svoj najdraži vrh više
od 300 puta, a sada cilja novi rekord – 400 uspona u jednoj
godini!
– Sad sam na 345, tako da ne bi smjelo biti problema, do kraja
godine su još dva mjeseca – planira Buder i nada se da ga u
njegovu naumu neće spriječiti neka ozljeda.
Ništa od biciklizma i ribičije
Biciklizam i ribičija, kaže, nisu ga dugo držali.
– Od biciklizma sam odustao u startu. Jedan razlog jer me je
dosad u životu auto dva puta pokupio na biciklu, a još desetak
puta me za malo izbjegao. Osim toga, na cesti udišeš ispušne
plinove, niti je sigurno niti je zdravo. A ribičija… Prošle
godine samo često išao, ove godine nisam ni kartu kupio. Sad se
više bez mobitela ne može na ribolov, moraš se prijaviti, gdje
si, što si ulovio, puno posla za nešto što bi trebao biti mir i
uživanje. A i Ivančica me vukla, isto tako i Velebit, na kojem
sam često ovih zadnjih godina – priča nam kako se opet razvila
njegova strast prema planini iznad Ivanca.
Dnevni rekord 10 uspona
Da bi došao do brojke 400, potrebno je popriličan broj puta na
vrh se popeti i dva puta u istome danu.
– Ne radim, imam vremena. Dva puta dnevno idem često, tri puta
puno rjeđe. Rekord u jednom danu mi je deset puta, ali bilo je to
onda kada je bila utrka ’24 sata Ivančice’ – prisjeća se dnevnog
rekorda.
Kad ide na Ivančicu, ne žuri. Ni na utrci nije pretjerivao,
kaže.
– Pobjednici su, čini mi se, išli oko 45 minuta gore, 35 minuta
dolje, popeli su se na Ivančicu čak 16 puta u tome jednom danu.
Ja se više ne žurim, nekad sam se žurio, ali već nekoliko godina
ne gledam na sat.
Na Ivančicu u 3 u noći
Na Ivančicu se penje u bilo koje doba dana, ide i ujutro, i
navečer, pa i noću.
– Ponekad kad ne mogu spavati, idem usred noći. Već
ujutro, sa zorom, gore sam dva puta. Ali obično idem po
danu, često i navečer, poslikam zalazak i spustim se.
Najbrže preko Vuglenišča
Ne ide uvijek preko Konja, kaže da je najbrža staza zapravo ona
koja se zove Vuglenišče, a nalazi se između Konja i Pionira.
– Ali nije markirana. Dugo je lagani uspon, a onda slijedi još
duži uspon do vrha bez prestanka.
Nema više Elze
Većinom preko tjedna na Ivančicu ide sam, vikendom češće u
društvu. Nekad nije išao sam, društvo mu je pravila kujica
Elza. No Elza je preminula ove godine, imala je
samo pet godina.
– Elza nije bila moj pas, nego od prijatelja iz Ivanca. Ali
uvijek sam došao po nju kad sam išao gore. Kakvo je to veselje
bilo, čak i kad smo jednom se već popeli i spustili. Ja je
ostavim kod njezine kuće, odem doma, odmorim i vratim se po nju,
a ona na vratima kao da mjesec dana nije bila vani – prisjeća se
svoje vjerne suputnice.
Nažalost, Elza je oboljela, završila je na operaciji, ali bila je
prepuna tumora, nije joj bilo pomoći.
Nema zasićenja
Kad je počeo toliko često pohoditi vrh Ivančice, neki planinari
su ga upozoravali da bi je se mogao zasititi.
– Nema zasićenja. Sad je to već možda i ovisnost. U zadnjih šest
godina popeo sam se na Ivančicu više do 2.000 puta, u životu
vjerojatno preko 2.500 puta. Ne mogu zamisliti dan bez da se
popnem gore, može me spriječiti možda tek jako ružno vrijeme.
Ne voli zime
Iako ne voli zime, jer, kako kaže, zbog ozljeda ima problema s
cirkulacijom, to ga nije spriječilo da se u nekoliko navrata
probija kroz visoki snijeg.
– Sjećam se da smo jedne zime, bila je 2018., put probijali
Zdenko Horvat, Zoran Stanko i
ja. Od polovice uspona nadalje snijeg je bio iznad pojasa, sve
iznad maloga Konja. A na mjestima zapusi i do 3 metra, negdje
imam tu sliku… Ali nema takvih uvjeta da se ne bi moglo. Ta
sjećanja ostaju za cijeli život. Možda više takav snijeg i nećemo
doživjeti.
Što dalje?
Kad obori ovaj rekord od 400 uspona u jednoj godini, što dalje,
pitamo ga.
– A ne znam… Za sljedeću godinu planiram proći Via Adriaticu,
to je planinarski put dug oko 1.100 kilometara. To će trajati dva
mjeseca najmanje – otkriva nam svoj novi izazov.
Planinar i pjesnik
A novih stvari u njegovu životu ima još. Osim što je planinar,
postao je i – pjesnik. Da, pjesnik s izdanom vlastitom zbirkom
pjesama.
– Slučajno se to dogodilo. Već sam dulje vrijeme na Facebooku
bilježio uspone na Ivančicu fotografijama, kojima sam obično
dodao neku rimovanu pjesmicu. Sve je to počelo kao zezancija, ali
s vremenom je postalo ozbiljnije. Tada mi se javila jedna gospođa
iz Splita, predložila mi je da to tiskamo. Ona je obavila
grafičku pripremu i tako je moja prva zbirka pjesama, zajedno s
fotografijama, objavljena. U njoj je 75 pjesama. Već imam planove
za dalje, za novu zbirku. Trebala bi izaći iduće godine, a možda
čak i dvije.
Tako ovaj ivanečki planinar za 2022. godinu ima čak dva velika
plana – najmanje jedna nova zbirka pjesama i prolazak Via
Adriaticom. Iza njega više je od 2.500 uspona na Ivančicu, sad ga
čeka dugačkih 1.100 kilomatara planinarenja od Istre do juga
Hrvatske. No nekako smo skloni opkladiti da će već vrlo uskoro
nakon toga ganjati neki novi rekord na svoj Ivančici.