Bilo je to 1951. godine, a svoje prostore imali su na Franjevačkom trgu.
18.11.1951. Varaždin je radiostanicu dobio u srpnju 1945. godine,
ali je ona prestala raditi godinu dana kasnije. Rad radiostanice
iznova je pokrenut 18. studenog 1951. godine, prostorije su
dobivene na Franjevačkom trgu, a antena je postavljena između
tornjeva župne i franjevačke crkve. Voditelj glazbenog programa
bio je profesor Marijan Zuber, a govornog dijela Antun Golob.
Spikeri su bili Nevenka Georgijevski i Josip Lukač. Za signal
odabrana je melodija “Ja sem Varaždinec”. Nažalost, zbog novčanih
problema, radiostanica je djelovala do 1952. godine kada je
prestao njen rad i tek desetak godina kasnije Varaždin dobiva
svoj Radio u sklopu službe informiranja Varteksa.
18.11.1859. U Varaždinu je 18.studenoga 1859.godine rođen Bruno
Dirigl, pravnik, javni bilježnik.Gimnaziju je maturirao u rodnom
gradu, pravo je studirao, diplomirao i doktorirao u Beču. Radio
je kao odvjetnik a zatim javni bilježnik u Varaždinu a od 1895.do
smrti 1903.godine djeluje u Karlovcu.Autor je priručnika za
autorsko i patentno pravo te pravnih članaka i studija u
«Varaždinskom vjesniku» i zagrebačkom «Agramer Cajtungu». Doktor
prava Bruno Dirigl bio je među utemeljiteljima «Varaždinske
industrijalne zadruge» i jedan od glavnih dioničara dioničkog
društva za uvođenje električne rasvjete u Varaždinu 1895.godine.
18.11.1991. U dubokoj starosti od 92 godine umro je doktor
Adalbert Georgijević. Medicinu je diplomirao u Krakovu, radio je
kao liječnik u Maruševcu, Vidovcu i Ivancu. Jedan je od
utemeljitelja “Ivanečkog športskog kluba” 1920. godine. Obnovio
je rad planinarskog društva u Ivancu, pokrenuo je akciju za
gradnju planinarskog doma i piramide na vrhu Ivančice.
Objavljivao je popularne članke o planinarstvu u ovom dijelu
Hrvatske.
~~~
Kada je 1886.godine okončana gradnja Zagorske željeznice od
Varaždina do Zagreba, dovršena je i zgrada varaždinskog kolodvora
koja se ubrzo pokazala premalom za promet od oko 300 putnika
dnevno. Zgrada je imala četiri sobice u prizemlju i dvije na
prvom katu, čekaonice su bile male, u prostoriji od 25 četvornih
metara kupovale vozne karte i predavala prtljaga. Stoga su
Varaždinci već 1890.godine od Ministarstva za javne radove
tražili da podigne novu kolodvorsku zgradu. Do gradnje nove
zgrade nije došlo nego se prišlo proširenju postojeće. Radovi su
izvođeni prema nacrtima varaždinskog arhitekte i graditelja
Valenta Morandinija i dovršeni 1908.godine. Kolodvor je
proširenjem dobio sa svake strane jednokatne zgrade, natkriti
peron i udobne čekaonice. Izgled od prije stotinu godina sačuvan
je do danas.