Uz Slavenku Majski Cesarec, Nagradu za životno djelo dobili su još Stjepan Čusek, Nenad Opačić i Ivan Rukljić.
U ponedjeljak, 6. prosinca, u varaždinskom HNK održana je Svečana
sjednica Gradskog vijeća Grada Varaždina, a najsvečaniji dio
proslave Dana grada bila je dodjela javnih priznanja za zaslužne
građane.
Najviše priznanje, Nagradu za životno djelo, dobili su Stjepan
Čusek, Nenad Opačić, Ivan Rukljić i Slavenka Majski
Cesarec, a upravo je potonja održala govor zahvale u ime
svih dobitnika javnih priznanja.
Primarijus mr.sc. Slavenka Majski Cesarec, dr. med., Nagradu za
životno djelo dobila je za dugogodišnji i predani rad u
promicanju zdravlja te za rezultate od posebnog značaja za
unaprjeđenje zdravstva, posebno medicine rada.
U nastavku prenosimo dijelove njezina govora sa Svečane sjednice
Gradskog vijeća Grada Varaždina.
– Iduće godine Varaždinka sam punih 50 godina. Školovala sam se u
Vukovaru i Zagrebu, a svoju sreću i život sam pronašla u
Varaždinu. Izabrala sam struku medicine rada, no zapravo nisam je
izabrala jer nisam ni znala što je medicina rada dok sam je
birala, u moje vrijeme nije se o tome još ništa učilo – kazala je
uvodno Majski Cesarec.
Istaknula je kako joj je prvo radno mjesto bila tvornica Mundus
Florijan Bobić te je tamo počela upoznavati stvari koje na
fakultetu nisu učili.
– Kad sam nakon godinu dana bila pozvana od ravnatelja
Medicinskog centra Varaždin da se odlučim za specijalizaciju
medicine rada, rekla sam ‘pokušat ću’ no ja u stvari još nisam
znala jesam li ja za to. I krenula sam s postdiplomskim i doista
sam se iznenadila s onim što sam učila tijekom postdiplomskog i
specijalizacije. To je jedna posve drugačija medicinska grana,
netipična, naučila sam puno o svim tehnologijama, o svim uvjetima
rada, o svim toksičnim stvarima, o svim štetnostima i puno toga.
Ja sam se zapravo našla u toj preventivnoj struci koja je
izuzetno lijepa i tijekom 40 i malo više godina radnog staža
prošla sam sve tehnologije, sve tvornice, moje radno mjesto nije
bila samo ambulanta, bile su tvornice, rudnik, sve moguće
destinacije gdje ljudi rade i stvaraju. Veći dio svojeg rada
proživjela sam i posvetila profesionalnoj orijentaciji i
selekciji i problemima nezaposlenosti, aktivne politike
zapošljavanja, invalidnim ljudima i drugom.
Ukazala je i važnost odgoja novih generacija, ali i humanitarnog
rada.
– Svakako je jedan veliki izazov kada mladog čovjeka morate
upućivati u buduću profesiju, cjeloživotno obrazovanje, pratiti i
savjetovati. Kroz razdoblje mojeg rada zahvatile su me i naše
tužne ratne godine u kojima smo svi liječnici dobili nove
mogućnosti rada, to jest potrebe za drugačijim radom. Tako da, uz
sve ono što sam se učila u specijalizaciji i edukacijama, počela
sam raditi i s logorašima, ratnicima, ranjenima, a onda sam se uz
to uključila i u humanitarni rad i rad s izbjeglicama i
prognanicima, za što je Varaždin posebno bio spreman i pružio je
doista utočište mnogima, to se svi sjećamo.
To što je bila i poduzetnica dodatno ju je oblikovalo.
– Kroz cijelo to razdoblje teško je bilo sve svladavati, bilo je
puno uspona, puno padova, no ja sam se održala i, naravno, s
novim promjenama sam morala se uputiti i u poduzetničke vode.
Isplivala sam do kraja i zadržala svoju viziju i razvoj medicine
rada.
Osvrnula se i na svoju političku karijeru.
– Imala sam čast biti prva predsjednica Gradskog vijeća Grada
Varaždina i da sam odradila te četiri godine. Uz to sam radila i
svoj posao, ali kao što vidite, nisam se odlučila za politiku jer
sam smatrala da sam previše godina posvetila medicini rada, a da
je politika isto vrlo ozbiljna stvar i da je treba učiti. Kad sam
odvagnula, naravno da sam se odlučila za svoju struku i medicinu.
Velika podrška oduvijek joj je bila obitelj.
– Mislim da je večeras puno toga rečeno, a ono što bih htjela
reći je da se zahvaljujem u ime svih nagrađenih predlagateljima
koji su nas prepoznali i predložili i isto tako se zahvaljujem u
ime svih našim obiteljima koje su nas podržavale, jer bez podrške
i razumijevanja obitelji sigurno ne bi mogli dati to nešto više
što smo dali od onoga što se od nas očekivalo u našim
poslovima.
Za kraj se osvrnula i na aktualnu epidemiju koronavirusa.
– Pozivam sve Varaždinke i Varaždince da su uspješno othrvaju u
ovo teško korona-vrijeme, da poštuju sve upute, da slušaju
stručnjake. Svi se učimo, svi moramo čitati, svi moramo znati što
znači prevencija. Moramo se znati nositi s tim malim nepoznatim
virusićem koji eto, nažalost, može učiniti najgore što si u
najgorem scenariju možemo zamisliti. Zato smatram da je dosta
prepucavanja, počnimo svi do sebe, okrenimo se i zapitajmo se:
Želim li ja život i ovaj lijepi grad, ovu lijepu državu, ovaj
lijepi svijet? Pridržavajte se svih mjera, cijepite se, jer svi
moramo znati da nas je kroz povijest cijepljenje doista spasilo
od brojnih teških bolesti kojih se nerado sjećamo – zaključila je
Slavenka Majski Cesarec.