Osnovni dio te nove gardijske brigade činili su dotadašnji pripadnici 5. bojne 1. "A" brigade ZNG-a.
23.12.1992. U vojarni “Ivan V. Draškovič” u Varaždinu ustrojena
je 7. gardijska brigada “Pume”. Osnovni dio te nove gardijske
brigade činili su dotadašnji pripadnici 5. bojne 1. “A” brigade
ZNG-a. Prvi zapovijednik je bio Ivan Korade koji je ostao na
dužnosti sve do 11. ožujka 1996. kada ga je zamjenio Željko
Dvekar. Za “Oluje”, 5.kolovoza 1995. “Pume” su oko 10:00h ušle u
do tada okupirani Knin kao prva brigada Hrvatske vojske, te su se
na kninsku tvrđavu popeli pripradnici: Elvis Mihić, Eduard
Baltić, Mario Bilač, Ivica Novoselec, Miljenko Hajsok i Jasmin
Hadžić. Nakon skidanja neprijateljske zastave s oštećenog
jarbola, izvjesili su dvadesetmetarsku hrvatsku zastavu preko
zidina kninske tvrđave. 7. gardijska brigada “Pume” je tjekom
domovinskog rata imala 97 poginulih boraca i oko pet stotina
ranjenih. Osim oslobađanja Knina, 7. gardijska brigada “Pume”
zaslužna je i za oslobađanje Bosanskog Grahova, Drvara, Jajca i
Mrkonjić Grada te su došle na 7 km od Banja Luke što je
rezultiralo potpisivanjem Daytonskog sporazuma i početak mira.
Sudjelovanjem u operacijama “Skok 1-“, “Skok -2”, “Ljeto 95”,
“Oluja”, “Maestral”, “Južni potez”, Pume su oslobodile 748
kvadratnih kilometara okupiranog teritorija.
23.12.1989. U gledalištu Narodnog kazališta August Cesarec
održala se premijerna izvedba dječjeg mjuzikla “Ribar Palunko i
njegova žena”, rađenog prema bajci Ivane Brlić – Mažuranić.
Redateljica predstave bila je Zvjezdana Ladika, a skladatelj
glazbe Ladislav Tulač. U dječjem mjuziklu osim glumaca
varaždinskog kazališta sudjelovale su i učenice SC Gabrijel Santo
i Tekstilnog školskog centra.
PROSINAC 1994. Prijatelji prirode IV. osnovne škole Varaždin pred
Božić su u lonce posadili i okitili 23 smreke. Nakon Božića te su
smreke posadili u svom prostranom školskom dvorištu. Šumari,
vrtlari i trgovci reklamirali su sadnju smreka i jela sloganom
“Okitite pa poslije posadite.”.
~~~
Sve do pojave zidnih kalendara – sredinom 20.stoljeća – u svim
varaždinskim građanskim ali i seoskim kuhinjama – na zidu iznad
peći, stola ili pokraj polica, visjele su kuhinjske krpe –
«zidnjaci» – svih veličina na kojima su bili crteži i ispisani
savjeti i poslovice. U tekstovima je prevladavao blagi humor
najčešće povezan uz ljubav i pripremu hrane. Tako su na tim
«zidnjacima» ispisani i slijedeći – danas zaboravljeni – savjeti
: «Ako hoćeš kuhat znati, uči prije suđe prati», «Od ljubavi
nismo siti, treba dobro jesti piti», «Gdje se dobro jelo sprema,
tu bolesti mjesta nema», «Kuharice manje zbori, da ti jelo ne
zagori», «Još sam kuharica mlada, zato ne znam što ću kuhat
sada».