Višak meda su Varaždinci odvozili na prodaju u Austriju, Italiju, Štajersku, Ugarsku i Kranjsku.
7.1.1884. U Budimpešti je potpisan ugovor o gradnji “Zagorske
željeznice” Od Čakovca i Varaždina do Zaprešića, Zagreba. Na
pruzi duljine 110 kilometara radilo je 2300 radnika koje je vodio
koncesionar Mirko plemeniti Josipović, osnivač “Dioničkog društva
Čakovačko – Zagrebačke željeznice”. Pruga je dovršena u rujnu
1886.godine.
7.1.1660. Knez Nikola Zrinski, hrvatski ban, sazvao je zasjedanje
Hrvatskog sabora u Varaždinu. Zastupnici sabora odlučili su
pomoći Varaždinu u obnovi obrambenih zidina. Odlukom sabora, u
obnovi su morali sudjelovati varaždinski kmetovi iz sela
Svibovec, Sračinec, Kneginec, Bartolovec i Žabnik.
7.1.1626. Hrvatski sabor je dozvolio Varaždincima izvoziti
med. Takvu dozvolu su do tad imali samo Krapina i Samobor.
Pošto se šećer počeo proizvoditi tek u 19.stoljeću, u srednjem
vijeku se za zaslađivanje hrane koristio med, a Varaždinci su ga
imali na vrtovima i oranicama koji su bili tik uz šume pa je
proizvodnja meda bila obilna. Višak meda su Varaždinci odvozili
na prodaju u Austriju, Italiju, Štajersku, Ugarsku i Kranjsku.
Kraljevsko vijeće je 1770.godine za prvog učitelja pčelarstva u
Hrvatskoj imenovalo Varaždinca Antuna Grubera.