Najčešće su majstori istih zanimanja živjeli u istom dijelu grada i po njima su se zvale ulice...
12.1.1948. Novoutemeljeno varaždinsko
pjevačko društvo “Vatroslav Jagić” donijelo je
pravila za rad. Najveći broj članova došao je iz pjevačkog
društva “Vila” koje je godinu dana ranije prestalo sa radom.
Josip Vrhovski je bio prvi dirigent, a naslijedio ga je
varaždinski gimnazijski profesor Tomislav Miškulin. Pod
Miškulinovim vodstvom muški i mješoviti pjevački zborovi djeluju
desetak godina. Prvi samostalni koncert društvo je imalo u
travnju 1948. godine, a najveći uspjeh postiglo je 1956. godine
izvedbom Mozartovog “Requiema” uz 200 – tu obljetnicu
skladateljevog rođenja. Pjevačko društvo “Vatroslav Jagić”
prestalo je djelovati u prosincu 1959. godine.
~~~
Glavne gospodarske djelatnosti u prošlosti grada Varaždina bile
su obrtništvo i trgovina. Više od polovice građana živjelo je od
obrtništva, broj obrtnika je stalno rastao i krajem 18. stoljeća
bilo ih je 758 od kojih 303 majstora obrtnika, 287 njihovih
pomoćnika i 168 naučnika. Kuće obrtnika bile su u srednjem vijeku
unutar gradskih bedema, najčešće su majstori istih zanimanja
živjeli u istom dijelu grada i po njima su se zvale ulice –
Kovačka, Šoštarska, Mesarska, Streljačka. Mjesta za gradnju novih
kuća u unutar zidina nije bilo dovoljno pa obrtnici sele u
predgrađa gdje grade svoje domove u kojima razvijaju posao. Tako
su nastale i širile se obrtničke ulice Milička, Dravska,
Biškupečka, Dugi konec, Optujska i druge u kojima su podignute
karakteristične građansko obrtničke kuće. Bile su to prizemnice
koje su prema ulici imale najčešće tri prozora, u kuće se ulazilo
iz dvorišta, hodnik je bio skučen i iz njega se išlo u kuhinju i
manju sobu, dok se veća soba nalazila prema ulici. Obrt se
obavljao u manjoj prostoriji, a ljeti na dvorištima. Obitelji su
u predgrađima imale vrtove, zavrtja i poljoprivreda im je
donosila dodatne prihode. Velika većina starih varaždinskih
obrtničko građanskih kuća je srušena i na njihovim mjestima
niknule su višekatnice.
~~~
Jedan od prvih do sada pronađenih opisa Varaždina nalazi se u
knjizi Erasmusa Franciska “Novi i kratki opisi ugarskog
kraljevstva” tiskanoj 1664. godine u Nürnbergu. Napisano je,
između ostalog, da Varaždin leži u dolini na desnoj obali Drave,
da je u blizini visoka planina, a u gorju Konstantinova topla
ljekovita kupka i da u okolici ima lijepih nasada vinograda.