Uputili su otvoreno pismo...
Inicijativa paušalni obrtnika poslala je otvoreno pismo Vladi RH
i Ministarstvu financija zbog najave Porezne uprave da kreće u
nadzor paušalnih obrta.
Porezna, naime, sumnja kako pojedini paušalni obrtnici
zloupotrebljavaju institut paušalnog obrta te ne obavljaju
djelatnost samostalnog rada već su prikriveno zaposleni. U
Inicijativi paušalnih obrtnika tvrde da to nije tako, a njihovo
otvoreno pismo prenosimo u cijelosti:
‘Nastavno na najavu Porezne Uprave da se kreće u nadzor paušalnih
obrta temeljem čl. 12.a. Općeg Poreznog Zakona, te posljedičnu
hajku koja je uslijedila, ovih dana su na adrese paušalnih
obrtnika počeli stizati zapisnici i rješenja, te se udruženi
obrtnici na istu očituju kako slijedi.
S ciljem utvrđivanja prikrivenog nesamostalnog rada kroz
različite organizacijske oblike (među kojima i paušalni obrt)
ušlo se u izmjene Općeg poreznog zakona i Pravilnika o porezu na
dohodak, a temeljem kojih su naznačena tri glavna kriterija
(kriterij kontrole ponašanja, financijske kontrole i odnosa
stranaka) koji se nadalje raščlanjuju na ukupno 18 elemenata koja
ukazuju na nesamostalni rad, s tim da ne moraju svi elementi biti
kumulativno ispunjeni.
Sukladno propisima, Porezna Uprava dužna je u svakom konkretnom
slučaju sagledati cjelovitost odnosa isplatitelja primitka i
poreznog obveznika izvršitelja posla, uzimajući u obzir sve
činjenice bitne za oporezivanje i sve elemente kriterija
obilježja nesamostalnog rada propisane člancima 32.d do 32.i
ovoga Pravilnika, te u svakom pojedinom slučaju utvrditi
‘presudni utjecaj’ određenog kriterija.
U praksi, međutim, svjedočimo sasvim suprotnom. Porezna uprava u
svojim zapisnicima ne utvrđuje ‘sve okolnosti,’ svakog
pojedinog slučaja, niti ‘presudni’ utjecaj određenog kriterija,
već čim identificiraju makar jedan ili nekolicinu od 18
elemenata, oni se proglašavaju presudnim, i paušalni obrtnik
utvrđuje se prikrivenim zaposlenikom. Porezne obveze koje po
završetku takvog postupka nastanu za poreznog obveznika su
drastične i dovode u pitanje njegovu egzistenciju. Tako
primjerice od ukupnog prihoda u iznosu od 300.000,00 kn, poreznom
obvezniku bude nametnuto plaćanje porezne obveze i do 140.000,00
kn, dakle skoro polovicu njegovih prihoda.
Kao paušalni obrtnici, zalažemo sa za plaćanje poreza i
kažnjavanje onih koji koriste porezne pogodnosti suprotno svrsi
zakona. No protiv smo toga da se automatski kažnjavaju svi kod
kojih je ispunjen makar jedan ili tek nekolicina od ovih
kriterija (jer se ionako mnogi od njih preklapaju s elementima
kratkoročnih ili dugoročnih poslovnih suradnji, ugovora o djelu i
sl.). Prema trenutnom zakonodavnom uređenju, nejasno je kada se
pojedini kriteriji smatraju zadovoljenima, a i koliko je potrebno
kriterija ispuniti da bi se neki odnos smatrao prikrivenim
zaposlenjem, te je utvrđivanje ostavljeno diskrecijskom pravu
poreznog inspektora. Takvo zakonodavno rješenje je nedopustivo
jer poduzetnici ne mogu unaprijed znati kako će se njihov
konkretni slučaj tretirati – sve dok ne dođe do poreznog nadzora,
i posljedično, financijskih posljedica za poduzetnika.
Napominjemo također da radni odnos nisu samo doprinosi i porezi,
već i radnička prava. Velika većina ‘paušalista’ radi sa stranim
firmama, te država od njih traži plaćanje doprinosa kao da su
zaposleni, ali ne pruža zaštitu kakvu inače uživaju radnici u RH.
Naime, u slučaju spora, hrvatski sudovi ne mogu pružiti adekvatnu
zaštitu takvom ‘radniku,’ niti mogu garantirati provedbu
eventualno donesenih pravomoćnih odluka kojima se štite radnička
prava (kao npr. pravo na bolovanje, rodiljni i roditeljski
dopust, zaštitu pri postupku otkazivanja, zaštitu u slučaju
stečaja, pa i naplatu materijalnih prava), protiv stranih
društava nad kojima nemaju nadležnost.
Nadalje, zanemaruje se činjenica da paušalni obrtnici u radu
koriste vlastita sredstva, rade na vlastitoj opremi, u vlastitom
prostoru, sami snose troškove poslovanja, sami plaćaju svoje
edukacije i obrazovanje. Prekid suradnje s naručiteljima u
pravilu je bez posljedica, nema prava na godišnji odmor, ni
bonusa, božićnica ni darova za djecu. Sve navedeno ukazuje na
samostalnost obrtnika, a ništa od navedenog nije se uzimalo u
obzir u nadzoru koji je vršila Porezna Uprava. Drugim riječima,
ne može se uzeti samo jedan element radnog odnosa u svrhu
ubiranja poreza, a onda zanemariti sva druga prava i obveze koje
bi obrtnik kao radnik morao imati u odnosu s isplatiteljem, a
koji bi mu država morala garantirati i osigurati sudskom i inom
zaštitom!
U čl. 49. Ustava RH navodi se da je poduzetnička i tržišna
sloboda temelj gospodarskog ustrojstva Republike Hrvatske – a
koja nam je ovakvim postupanjem uskraćena. S druge strane, u čl.
56., Ustav štiti radnike i radnička prava – koja prava mi nemamo
čak i ako nas se proglasi ‘nesamostalnim radnicima’ i naplate svi
doprinosi i porezi.
U ime hrvatskih paušalnih obrtnika, malih poduzetnika, i
freelancera tražimo od Porezne uprave RH, Ministarstva financija
i Vlade RH:
1. Jasno određivanje i kvantificiranje kriterija po
sistemu bodovanja (svaki kriterij bi trebao nositi
određeni broj bodova i ako se prijeđe određeni ‘prag’ tada se
radi o nesamostalnom radu). Tako bi se izbjeglo proizvoljno
tumačenje propisa bilo sa strane obrtnika, bilo sa strane
poreznika, te bi se unaprijed moglo bez sumnje utvrditi potpada
li određena situacija pod samostalni ili nesamostalni rad.
2. Ukidanje kriterija većinskog isplatitelja,
koji kriterij je korišten od strane Porezne Uprave pri
formulaciji Upitnika NR kao temeljni kriterij za određivanje
nesamostalnog rada, i posljedičnoj procjeni inspektora pri
sastavljanju zapisnika i rješenja, iako taj kriterij
uopće nije predviđen ni OPZ-om ni Pravilnikom o porezu na
dohodak, a i protivan je tržišnoj logici i težnji svakog
poduzetnika za stabilnost poslovanja. Nedopustivo je korištenje
ovog kriterija kao osnovnog pri utvrđivanju nesamostalnog rada,
iako zakonom uopće nije predviđen kao jedan od kriterija. Svakom
poduzetniku u cilju je imati što stabilnije poslovanje i ne može
se od istog očekivati da ide suprotno svom poduzetničkom
interesu. Nijedan propis u pozitivnom zakonodavstvu Republike
Hrvatske ne propisuje minimalni broj klijenata koji neki
obrtnik mora imati, niti maksimalni financijski udio koji jedan
isplatitelj smije plaćati obrtniku.
3. Ukidanje čl. 32. i Pravilnika o porezu na
dohodak, budući da je njime poreznim tijelima dozvoljeno
dokazivati obilježja nesamostalnog rada i prema kriterijima koji
nisu navedeni u pravilniku, čime se dodatno unosi pravna
nesigurnost, a porezni obveznik nikako ne može znati posluje li
legalno prije nego prođe kroz porezni nadzor.
4. Odustajanje od retroaktivnog kažnjavanja (tj.
naplate poreza i doprinosa za prethodni period u kojem kriteriji
nisu bili jasni i transparentni, pa i nadalje, sve dok se
kriteriji jasno odrede) kroz sada pokrenute porezne nadzore.
Obzirom na nejasne kriterije i još nejasnije tumačenje kriterija,
nitko od nas nije mogao unaprijed znati je li u ‘prekršaju’ ili
ne. Sve je prepušteno slobodnoj ocjeni pojedinog poreznog
inspektora. Tako dolazi i do neujednačene prakse na razini RH, pa
čak i unutar istog područnog ureda PU, a uslijed različitog
tumačenja dvaju poreznih inspektora. Imali smo čak slučajeva gdje
porezni inspektor pri ulasku u nadzor nije znao odgovoriti kako
će primijeniti ove kriterije na konkretnom primjeru. Pa kako je
onda to mogao znati porezni obveznik?
5. Mijenjanje zakonskih odredbi prema kojima, u
slučajevima u kojima se utvrdi prikriveni nesamostalni rad,
posljedice snosi isključivo porezni obveznik—prikriveni radnik,
dok se poslodavac eventualno tereti kao jamac platac. Navedeno je
suprotno svim propisima koji uređuju radno pravo, a koje radnika
štite kao slabiju stranu u tom odnosu.
6. Ubuduće, savjetodavno postupanje Porezne Uprave koje
ju obvezuje (da bude utvrđena obveza i mogućnost da
porezni obveznik izloži svoj poslovni plan, te da dobije jasan i
nedvosmislen odgovor oko toga je li njegovo poslovanje podliježe
primjeni pravila o nesamostalnom radu ili ne, a ne da čeka
utvrđenje u zapisniku). Porezna Uprava bi trebala biti partner
građanima, koji bi joj se s punim povjerenjem trebali moći
obratiti kako bi unaprijed uskladili svoje poslovanje sa zakonom,
na obostrano zadovoljstvo. Suprotno tome, Porezna Uprava postupa
kao represivno tijelo s ciljem kažnjavanja i progona vlastitih
građana. Zaključno, mnogi od nas rade sa stranim klijentima te
godišnje donose ovoj državi oko 300.000,00 kn stranog kapitala
koji se u cijelosti troši (i na koji se plaća PDV i svi ostali
nameti) u RH. U kontekstu rezultata Popisa stanovništva 2021,
napominjemo da je za mnoge od nas paušalni obrt bio posljednji
pokušaj o(p)stanka u vlastitoj zemlji. Ne samo zato što se od
prosječne plaće u Hrvatskoj ne može živjeti, već i zato što nam
je dosta pravne nesigurnosti i netransparentnog tumačenja
propisa. Slijedom navedenog, ako se ustraje u kažnjavanju
paušalista (a prema stavu Porezne Uprave, u jednakom su prekršaju
i obrtnici dohodaši, dobitaši i vlasnici d.o.o.-a koji potpadaju
pod iste kriterije!), mnogi od nas bit će prisiljeni ugasiti
svoje poslovanje u Hrvatskoj ili ga preseliti iz Republike
Hrvatske.