Ivica Vugrinec iz Jalžabeta uz sve navedeno još se bavi stolnim tenisom, streličarstvom, vozi motor i peca.
Ivica Vugrinec iz Jalžabeta pored Varaždina
bivši je pukovnik Hrvatske vojske i stopostotni ratni invalid, a
od pakla PTSP-a spasila su ga – jaja.
Uz to, profesionalno se bavi i stolnim tenisom, streličarstvom,
vozi motor, peca, ali to nije sve.
Zvuci zubarske bušilice od kojih se ježi koža, ali ne od straha,
već od divljenja. Ivica njome rezbari jaja i stvara prava mala
umjetnička djela.
– Treba ga jednostavno podijeliti na jednake dijelove da bi
počeli crtati. Tu šablona nema, svako jaje je drugačije, svako je
ručni rad – objašnjava Ivica Vugrinec, umirovljeni branitelj
i umjetnik.
Radi na svim vrstama jaja, od nojevih, prepeličjih, labuđih do
guščjih. Za jedno ovakvo treba mu nekoliko sati rada, mirna ruka
i glava. A najviše rezbari noću.
– Zapravo je najbolje vrijeme za raditi tako fine poslove jer kad
tijelo u 12, 1 u noći krene spavati onda su ruke najmirnije
– kazao je Vugrinec.
Baš poput krhke ljuske, često znaju pucati i živci. A jaje ne
puca nikada na početku, već na kraju od vibracije bušilice.
– Kad pukne u par sekundi je strašno i poslije toga to vrlo brzo
prolazi. Maknete sa strane i počnete odmah drugo. Jer ako
odustanete onda ste izgubili – objašnjava.
Baš kao i u životu. Da je odustao kada je bilo najteže, danas ne
bi bio ovdje, kaže. Jedva je ostao živ u proboju na Vukovar 1991.
kao član specijalne policije.
– Pritom sam izgubio nogu, kuk, bubrezi su prostrijeljeni, dosta
teško je bilo. I nakon 33 ratne operacije i 500 dana
bolnice. Eto ja sam opet tu – poručio je Ivica.
Da ne potone, spasilo ga je prvo rezbarenje stakla, a nakon toga
i jaja. Dio domovine za koju se borio ugrađuje u svaku pisanicu,
hrvatski pleter mu je umjesto potpisa, a izlagao je čak i u New
Yorku.
– To je moj antibiotik. To je umjesto svih nekih tableta. I
smirenje… To je moja odluka takva dok god budem mogao raditi ne
trebam piti tablete – rekao je.
Po struci strojar, u bolnici je dane kratio vezanjem. Samouki je
kipar, vozi motor, bavi se sportom. Uveo je streličarstvo u
paraolimpijski sport, 10 puta je bio državni prvak u stolnom
tenisu.
– I još su tu pucanje glinenih golubova, to je lovačka sportska
disciplina. Zapravo sav sport me privlači kakav god mogu ovakav
hendikepirani raditi – kazao je.
Ako u centru Varaždina prođete pokraj njegova štanda, zaustavite
se. Jer ovo nisu samo jaja. Ona pričaju priču o tome kako se iz
njih može roditi i novi ljudski život.