Tomislav Lipljin bio je prvi koji se usudio pretočiti jedno djelo Williama Shakespearea u kajkavštinu.
25.10.1824. Obnovljena zgrada na uglu Stepinčeve ulice 1 i Pavlinske ulica sagrađena je 1824. godine. Visoku prizemnicu s mansardnim prozorima na zatrpanom sjevernom grabištu sagradio je bravarski majstor Karolous Part, a od njega je kuću kupio zvonoljevač Antonius Fill. Sredinom 19. stoljeća u toj zgradi varaždinski tiskar Josip plemeniti Placer uredio je tiskaru koja rado sve do 1922. godine kada je preseljena u Zagreb.
25.10.1899. U Varaždinu je utemeljena časnička brigadna konjanička škola koju su morali pohađati budući časnici ulanske i dragunske pukovnije stacionirane u Varaždinu. Dugo godina voditelj škole bio je major Artur plemeniti Dreger. Na prijelazu 19. u 20. stoljeće Varaždin je snažno vojno središte u kojem je više od deset posto stanovništva pripadalo vojničkom staležu: od 13000 žitelja u gradu, čak 1400 je bilo vezano uz vojsku.
25.10.1993. Izvedena je povijesna premijera predstave kajkaviziranog Shakespearea “Puno larme a za ništ”. Taj scenski pothvat izveo je pomlađeni dramski ansambl HNK u Varaždinu, a zahvaljujući glumcu Tomislavu Lipljinu i redatelju Vladimiru Geriću. Tomislav Lipljin bio je prvi prerađivač koji se usudio pretočiti jedno djelo Williama Shakespearea u nestandardno hrvatsko narječje – kajkavštinu. Glazbu za predstavu potpisao je
Dragutin Novaković – Šarli, a scenografiju Goran Merkaš. Ovom praizvedbom Hrvatsko narodno kazalište u Varaždinu je dostojno obilježilo 120. obljetnicu izgradnje svoje kazališne
zgrade.
25.10.1985. Svečanoj akademiji u čast Dana dobrovoljnih davalaca krvi, održanoj 25. listopada 1985. godine nazočili su brojni davaoci i aktivisti organizacija Crvenog križa iz općine Varaždin te gradova pobratima: Radovljice (Slovenija), Sarajeva (BiH), Rijeke, Maribora (Slovenija) i susjedne Mađarske. Svečanost je
otvorio Slavko Tušek, predsjednik Općinske organizacije Crvenog križa Varaždin. Na svečanosti su višestrukim davaocima i aktivistima dodijeljena priznanja i značke Crvenog križa Hrvatske. Kulturno-umjetnički dio programa izveli su učenici Prve i Pete osnovne škole te članovi OKUD-a Milica Pavlić – Kata.
~~~
Prva mjerenja vremena bila su pomoću sunčanih i pješčanih satova. Satovi s utezima, iz kojih su se razvili današnji satovi, nastali su u srednjem vijeku i bili postavljeni na gradskim tornjevima, crkvama i drugim javnim mjestima. Tek u 16. stoljeću razvojem satnog mehanizma satovi se počinju koristiti u privatnim kućama. Osim što su prikazivali točno vrijeme, satovi su pravljeni kao ukrasni predmeti – dio namještaja u stilovima vremena kada su nastali – rokokoa, klasicizma, bidermajera. Prve škole za urare u Hrvatskoj pojavile su se u 19. stoljeću a
među njima bila je i «varaždinska škola» koju je u Ogulinu utemeljio Ivan Briksi. U Varaždinu najstariji javni satovi sačuvani su na Župnoj crkvi svetog Nikole, Gradskoj vijećnici i sunčana ura na Franjevačkoj crkvi.
