Novi rok za dovršetak je 3. svibnja, a investicija se s početnih 14,6 milijuna kuna popela na 18,9 milijuna kuna. Problem je što je mulja u jezeru puno više od očekivanog.
Iako je prvotni rok za dovršetak radova prošao prije dva tjedna,
ne nazire se kraj investicije koja je prije više od godinu dana
pompozno najavljivana uz delegacije političara i poduzetnika.
Mulj koji prekriva dno jezera pokraj dvorca grofova Drašković,
koji se naziva biserom kontinentalnog turizma u vlasništvu
države, pokazao se kao tvrd orah, pa su se razmjenjivale prozivke
između izvođača radova i naručitelja, a porasla je i početna
cijena. Izvođač radova Boris
Rauš tvrdi da su razlog kašnjenja – vremenske
prilike.
– Čekamo da se poprave vremenski uvjeti, još uvijek je voda u
jezeru. Sve je još puno vode. Čim se situacija ustabili,
počinjemo raditi – rekao je jučer Rauš Večernjem listu.
Radni stroj propao
Tvrdi da nema nikakvih nesporazuma i spornih pitanja u vezi s
ugovorom s Hrvatskim vodama, naručiteljem radova. Kad će radovi
onda završiti, pitali smo ga.
– Novi rok je 3. svibnja. Do tada ćemo sve riješiti – tvrdi
Rauš.
Ugovor o javnoj nabavi radova na čišćenju akumulacijskog jezera
Trakošćan od nataloženog sedimenta, odnosno mulja, potpisan je
potkraj ožujka 2021. godine, kad je i najavljen 14,6 milijuna
kuna vrijedan projekt kojim će se nakon više od 70 godina
očistiti jezero, kojem je prijetilo pretvaranje u močvaru.
Planirani rok izvršenja radova je, kako je tada rečeno, godinu
dana, kad se očekuje ponovno punjenje jezera svježom vodom. U
studenom 2021. počelo je pražnjenje jezera, a potom i izlov ribe.
Rok je produljivan, prvi put do kraja studenoga, pa do 23.
veljače… Novi je rok 3. svibnja. No, na jezeru radova nema.
Pokazalo se, prema tumačenju naručitelja, da su slojevi mulja
deblji nego što se očekivalo. Lokalni su portali pisali da je i
izvođač navodno bio nezadovoljan sklopljenim ugovorom, a
naručitelj tehnikom koja se koristi. Na prezentaciji za medije 7.
srpnja prošle godine došlo je do propadanja radnog stroja na putu
u jezeru, pa se postavilo i pitanje opasnosti za živote radnika.
Pokazalo se da je sediment u jezeru vrlo mekan i da dolazi do
utonuća mehanizacije.
Trakošćansko jezero je umjetno akumulacijsko
jezero nastalo gradnjom brane na potoku Čemernica koji se
ulijeva u rijeku Bednju. Čemernica se pri jačim oborinama na
slijevu pretvara u bujicu, a u jezero utječe još i 16 manjih
potoka. Zbog obilnih padalina nakupila se voda u jezeru, koju je
crpkama trebalo isisati kako bi se nastavilo dreniranje i
prosušivanje, a potom i iskop sedimenta.
U Hrvatskim vodama najavljivali su izvođenje radova tijekom zime,
u razdoblju bez padalina, navodeći da radovi na čišćenju jezera
ovise o vremenskim uvjetima i kapacitetu izvođača koji, ako
terenske okolnosti ne dopuštaju odvijanje radova, može tražiti
produljenje roka, kao i u slučaju odstupanja istražnim radovima
pretpostavljenog stanja jezera i njegova stanja nakon ispuštanja
vode.
Ako pak radovi ne završe krivnjom izvođača, investitor ima pravo
na naplatu penala za neopravdano kašnjenje ili raskid ugovora. Na
snazi je i dalje ugovor o radovima s tvrtkom Bagerkop Roberto,
koja je izabrana otvorenim postupkom javne nabave. Prema trećem
dodatku ugovora, cijena bi mogla iznositi oko 18,9 milijuna
kuna.
Izvođač radova Boris Rauš rekao je za portal
Zagorje-international da se dugo čekalo “razne suglasnosti,
očitovanja, rješenja i sklapanja dodatka ugovora”.
Tvrdi i da je od samog početka sve bilo pogrešno postavljeno.
Rekao je da se jezero stalno puni vodom od oborina i podzemnih
voda, pa je predlagao da se radi pontonima, no to nije
prihvaćeno. Govorilo se da je sloj mulja debeo metar i pol do
dva, a na nekim mjestima ima ga pet do šest metara.
Trakošćansko jezero površine oko 17 hektara smješteno je uz
dvorac obitelji Drašković koji se ubraja među
najljepše u ovom dijelu Europe i zaštićeni je spomenik kulture. U
pisanim dokumentima prvi se put spominje u 14. stoljeću. Prvi
gospodari utvrde nisu poznati, a od kraja 14. st. vlasnici su
bili grofovi Celjski. Nakon što je ta obitelj izumrla, Trakošćan
je pripao vojskovođi Janu Vitovcu, pa
Ivanišu Korvinu, koji ga daruje svome podbanu
Ivanu Gyulayum, a 1566. godine vlastelinstvo
preuzima država.
Polovinu zauzima mulj
Kralj Maksimilijan dodjeljuje ga Jurju Draškoviću, prvo osobno, a
potom i na nasljedno uživanje, pa je od 1584. dvorac u vlasništvu
obitelji Drašković. Obitelj se 1944. iselila u Austriju, dvorac
je nakon Drugog svjetskog rata nacionaliziran, da bi u njemu
1954. bio osnovan muzej sa stalnim postavom. Kad se jezero
prošlog ljeta ispraznilo, potvrđena su očekivanja stručnjaka da
od oko 400.000 prostornih metara zapremnine jezera gotovo
polovinu zauzima mulj.
– Vjerujem da će kad se ova investicija čišćenja od mulja završi,
jezero biti jedna od turističkih atrakcija i samim time
pridonijeti tome da se turizam na ovom području dodatno
razvija – rekao je župan Anđelko Stričak tijekom obilaska
radilišta u srpnju. Iz Hrvatskih voda nismo dobili odgovor zašto
se toliko kasni, koliko će cijela investicija na kraju stajati i
kako komentiraju izjave B. Rauša o dugom čekanju suglasnosti.