Jesu li Kršćani uopće bili ti koji su tijekom svoje povijesti osmislili pisanicu?
I opet se nalazimo u onom dijelu godine kada se vjernici
rimokatoličke vjeroispovijesti spremaju u danima ‘Velikog tjedna’
dočekati i obilježiti njihov najveći blagdan – Uskrs.
Taj blagdan također prati i šarena ikonografija. Pa će tako ovih
dana društvene mreže i portali biti ‘krcati’ fotografijama svih
onih koji su, prateći tradiciju i ove godine odlučili obojati
jaja, poznatija kao ‘pisanice’. Brojna će Kulturno umjetnička
društva, ponovno organizirati druženja u sklopu kojih će se
nedvojbeno prikazati i tzv. starinski načini koloriranja jaja, a
neki već duži niz godina otvaraju izložbe predimenzioniranih
pisanica od kojih su najpoznatije one u Koprivnici, oslikane za
to područje toliko asocijativnim motivima naive.
Pa ipak, rijetko se tko pita, kakve veze imaju obojana jaja
s Kršćanstvom?
Ili točnije – jesu li Kršćani uopće bili ti koji su tijekom svoje
povijesti osmislili pisanicu, a koja se danas usko veže uz njihov
najveći blagdan kojim obilježavaju uskrsnuće centralne osobe
njihove vjere – Yeshue ben Yosefa iliti ga Isusa?
Odgovor je – nisu.
Jaje je još od samih početaka civilizacije i bilježenja povijesti
imalo jedinstveno značenje kako u folkloru i mitologiji pa tako
kasnije i u drugim politeističkim sistemima vjerovanja. Ono je u
gotovo svim kulturama diljem svijeta tijekom povijesti bilo, kao
simbol, usko povezano sa – životom. Doduše, taj se život mogao
protumačiti na mnogo načina pa se tako, već ovisno o kulturi i
narodu iz jaja moglo izlijeći svašta.
Mogao je nastati – svijet
….jer u kozmogoniji drevnih naroda glavnu ulogu igra – jaje. I to
ne bilo kakvo – već ono Kozmičko.
Kananci, (narod koji je živio zapadno od Jordana), primjerice u
svojoj kozmogoniji tvrde kako u početku bijaše Eter iz kojega se
stvara ili rađa Ulomos (Beskonačno) taj Ulomos pak stvara
Kozmičko jaje i Boga tvorca – poznatijeg i kao Šansor. Šansor
razbija Kozmičko jaje iz čijih polovica stvara nebo i zemlju.
Feničani su pak vjerovali kako su se u primordialnoj tišni
susreli Zrak i Voda iz čije su unije proizašli Vjetar i Želja, a
oni su porodili boga plodnosti vegetacije. Mota, u obliku jajeta.
U Motu su se nalazile, ajmo to nazvati, klice svih stvari i kad
se Mot otvorio iz njega su izletjeli i Sunce i Mjesec i zvijezde.
To je Kozmičko jaje igralo veliku ulogu i za Egipatski, vrlo
razvijen religijski sistem po kojem se vrhovni bog njihova
politeističkog panteona Amon, kasnije poznatiji kao Ra, izlegao
iz – jaja, a kojeg je snijela nebeska guska kasnije utjelovljena
u božanstvu Geb.
Ni prethelenski( 3.500 p.n.e ) Grci nisu mogli zaobići to
Kozmičko jaje.
Naime, iz početnog kaosa stvorena je božica Euronima koja je
razdvojila Vodu od Neba te je plesala po valovima stvarajući
vjetar koji je probudio pažnju još jednog stvora – zmije Ofiona.
Euronima i Ofion se spoje, a iz tog ‘druženja’ božica zatrudni te
se pretvori u golubicu koja na valovima snese sveopće jaje, jaje
iz kojeg se izlegu Sunce, Mjesec, planete, zvijezde i sve ostalo.
Kasnije se zmija omotana oko jaja koristi kao simbol u Orfizmu,
starogrčkom sustavu vjerovanja (cca VII. st. p.n.e) u sklopu
kojeg se štuje osnivač Orfej.
I to je tek jedan manji dio povijesti jaja iz kojeg je nastao
svemir i svijet općenito. Stoga, ne čudi kako su drevni i antički
ljudi na jaje gledali kao na simbol stvaranja.
Među ostalim, zato su ih i počeli ukrašavati. Praksa ukrašavanja
jaja prilično je stara. Na sjevernom djelu Afričkog kontinenta,
pronađena su ukrašena nojeva jaja, stara preko 60.000 godina. U
predinastičkom razdoblju Egipta ali i diljem prostora
Mezopotamije jaja su simbolizirala život ali i ponovno rođenje.
Iz tih su se razloga ornamentirana jaja stavljala, primjerice u
sarkofage egipatskih vladara i faraona, a neka od njih stara su
preko 5.000 godina. Ni Sumeranski vladari nisu položeni u svoje
posljednje počivalište bez pokojeg primjerka ovog simbola života.
Nešto kasnije, jaja su na grobove svojih najdražih polagali i
Rimljani kao zalog za nastavak života pokojnika u – zagroblju.
Moguće je kako su ti običaji imali utjecaj na ranokršćanske
kulture kroz trgovačke puteve ali i vjerske i političke veze.
Osim toga, zamjetno je kako je ukrašavanje jaja bilo povezano sa
proljetnom ravnodnevnicom. To su, primjerice činili Perzijanci
kada su na ravnodnevnicu obilježavali – Norwuz. Početak toplog
dijela godine odnosno proljeće kod njih nije ostalo nezamijećeno
pa su se itekako služili koloriranim jajima kao simbolom novog
početka.
Prva veza između Uskrsa i jaja započela je negdje tijekom
Srednjeg vijeka kada je Crkva, uz mnoge druge prilično striktne
zabrane, vjernicima branila, uz meso, maslac, sir, mlijeko,
vrhnje i konzumaciju jaja tijekom korizme. Njih bi smjeli jesti
tek na sam Uskrs, a što je počelo vezati ovu namirnicu sa
blagdanom. Sam običaj bojanja jaja, prema nekim povjesničarima
datira negdje iz 13. st. Jedno od mnogih objašnjenja pojave ovog
običaja je da su ljudi ukrašavali jaja, a kako bi označili kraj
razdoblja pokore i posta.
Zanimljiv dio germanske mitologije donosi Jacob Grimm, poznati
njemački folklorist i filolog, koji u svom djelu – ‘Deutsche
Mythologie’, objavljenom 1835. godine navodi kako su stari
Germani itekako vjerovali u božicu proljeća i plodnosti Ostaru
ili Eostru, čije se ime može vezati uz anglosaksonski naziv
blagdana – Easter. Po jednoj od priča ona je tijekom zadnjih dana
zime vidjela ptičicu smrznutu u ono još malo snijega što je
ostalo. Kako bi joj pomogla, pretvorila ju je u zeca ne bi li ga
krzno ugrijalo. No, pretvorba nije učinjena kako treba pa je tako
taj novostvoreni zec imao jednu ptičju karakteristiku. Mogao je
nositi jaja.
Tako je nastao Osterhase iliti ga – Uskršnji zeko, koji je
lijegao ofarbana jaja te ih tako ukrašena poklanjao Eostri kao
znak zahvalnosti što ga je spasila.
No, to je već neka druga priča.
Tek osvrt na jednu, u posljednje vrijeme sve popularniju igru i u
Hrvatskoj – pronalaženje uskršnjih jaja u kojoj svakako uživaju
djeca. Smatra se kako je među prvima ovaj običaj, još
krajem 16.st. započeo Martin Luther, začetnik protestantske
reformacije. Njemački su imigranti početkom 18. st., naselivši se
u Ameriku, točnije na područje Pennsylvanie sa sobom doveli taj
običaj, a ostalim klincima nije trebalo puno da prihvate tu igru.
Ovaj bi se amerikanizam mogao poistovjetiti i sa Halloweenom jer
nije neobično da su pojedini narodi sa sobom na Novi kontinent
donijeli svoje običaje koji su potom ponovno vraćeni na Stari
kontinent.
Ostalo je povijest…
Bilo kako bilo, jaje je arhetip, motiv koji zauzima središnje
mjesto u mitskim predodžbama postanka svijeta gotovo svake
kulture i kao takvo je funkcioniralo kudikamo prije pojave ikakve
abrahamske religije. No, s obzirom na njegovo značenje, značenje
života i uskrsnuća, ne čudi što su ga preuzeli i Kršćani.
I tako danas, kad vidite djecu kako veselo trčkaraju uokolo,
noseći košarice pune obojenih jaja, sjetite se da su to vrlo
vjerojatno tisućama godina, otprilike u ovo vrijeme radili i mali
egipćani, feničani, kananci, sumerani, a podosta vremena kasnije
i maleni germani koje pak su s radošću iz nekog obližnjeg grma
tom prilikom promatrali Eostra i njen nerazdvojni Osterhase.