Prošlo je 14 godina od nezaboravnog trećeg izdanja Radara koji se održao na Varteksovom stadionu.
Na današnji dan, 12. srpnja 2009. godine, u Varaždinu je održano
treće izdanje Radar Festivala. Nakon što je godinu ranije
veliki Bob Dylan prvi put stupio na
hrvatsko tlo i odsvirao koncert baš u Varaždinu, te 2009. godina
slavila se obljetnica – 40 godina od Woodstocka pa je kao
šlag na tortu bio dolazak u Varaždin legendarnog
gitarista Carlosa Santane. Varaždinski
Radar toga je ljeta na istoj pozornici ugostio tog višestrukog
dobitnika Grammyja, ali i druge veličine
– Erica Burdona s The
Animalsima i Solomona Burkea.
Stadion Varteksa ponovno je poslužio kao mjesto održavanja tada
jedinog relevantnog glazbenog događaja tijekom godine – u tom
žanrovskom spektru – a prvi su tog toplog srpanjskog dana na
scenu stupili domaći Voodoo Lizards. Bend
koji danas može biti u kolektivnom sjećanju Varaždinaca na jednu
eru koja nije dugo trajala. Doduše, bendovi koji su se tada
zatekli u svojim počecima jednostavno su trebali pregrmjeti teški
početak, a Lizardsi to nisu uspjeli. S obzirom na luđački
uspon scene u drugom desetljeću 21. stoljeća i pomoć koju je
Internet pružio svim nadolazećim bendovima od 2011. nadalje,
zaista je velika šteta da prvijenac Lizardsa nikad
nije (službeno) ugledao svijetlo dana.
Prema sjećanjima jednog 16-godišnjaka, tog 12. srpnja 2009. oni
su nastupali u ranim popodnevnim satima, pridružio im se
i Bernard Fowler (prateći vokal The
Rolling Stonesa), a kratki nastup obilježio mi je tada dosta
slušani ‘Free Ride’ (redovno ih se preslušavalo preko
MySpacea).
Lačni Franz izblijedio mi je u sjećanju,
dok je Joe Jackson održao nastup s
velikim žanrovskim miksom koji mi tada nije odgovarao jer se
slušao ‘samo rock’. Na svu sreću, do današnjeg dana situacija se
promijenila. Paradoks vremena bio je taj da je
nastup Erica Burdona više počivao na
činjenici da se radi o legendi rocka i jednom od ‘dinosaura’,
nego o tome da je glazbeno i scenski oduševio. Tada sam shvatio
da ne sviraju ili pjevaju imena, već da je unutarnja
energija jedino oružje kojim glazbenik razoružava publiku. Ako ne
postoji klik s publikom, a ljudi to itekako znaju osjetiti, onda
će i sve ostati na ležernom ljuljuškanju na suncu.
Solomon Burke bio je sljedeći izvođač na
pozornici Varteksovog stadiona. Sjećanje na veliku figuru koja
sjedi na kraljevskom stolcu, okružena svitom raznih glazbenika od
kojih su mnogi njegova djeca i unuci, bio je dobar početak
za ono što tek slijedi – i zbog koga su svi došli.
Više ne znam točan sat kada je Carlos
Santana sa svojim bendom izašao na pozornicu, ali
ljudi su užurbano krenuli sa šankova prema pozornici i prvim
redovima te nestrpljivo čekali gašenje svijetla i osluškivali
kada će početi ‘Black Magic Woman’, ‘Samba Pa Ti’, ‘Jingo’ i
ostale uspješnice stare preko 30 godina. Svi hitovi bili su
pokriveni, a čini mi se da sam te noći još dugo čuo Santanin
toliko prepoznatljiv zvuk gitare koji se znao prelomiti u
nekoliko minuta duge solaže.
Latino ritam, zvukovi Meksika, pograničnog područja sa SAD-om,
malo Kalifornije, plaže, ljeta – sve je stalo u gotovo dva sata
nastupa, ako sam dovoljno precizan, na varaždinskom
stadionu.
Travnjak nije bio prenatrpan, tribine su bile solidno popunjene,
ali ostaje tuga da se Radar nije održao duže od dva izdanja u
Varaždinu.
Iz
organizacijskog kuta dobili smo informacije ‘s one
strane’. Hrvoje Horvatić bio je jedan
od organizatora, a deset godina nakon toga prisjetio se kako je
tekla organizacija Festivala i kako je došlo do angažiranja
glazbenih velikana te njihovo dovođenje u Varaždin.
– Koncertna produkcija ‘Radar’ je nakon dva Radar Festivala 2007.
i 2008 godine odlučila obilježiti 40 godina od Woodstocka na
najbolji mogući način, gostovanjem Santane i Neil Younga, u
dogovoru s austrijskim partnerima i Gradom Varaždinom.
Nažalost, Young je morao pomaknuti svoju kompletnu europsku
turneju pa smo u zamjenu doveli Burkea, Jacksona, Burdona i
Fowlera. Lineup je bio dostojan obilježavanja 40 godina jednog od
najbitnijih festivala u povijesti glazbe. Sljedeće, 2010.
godine, Radar je trebao konačno ugostiti Neila
Younga, najvjerojatnije i Davida
Bowieja i Television –
rekao je Horvatić.
Prema Horvatiću, organizacijska ekipa je bila uhodana, a s
Radarom se nije nastavilo iz sljedećeg razloga.
– Nažalost, tadašnje vlasti Grada Varaždina nisu ispunile
potpisane ugovorne obveze i rebalansom proračuna doslovno su
izbacile Radar Festival iz svojih planova. Šanse da se Radar
franšiza i dalje održava u Varaždinu su nepovratno nestale –
kazao je.
Ipak, taj festivalski dan, 12. srpnja 2009. godine, protekao je
vrlo dobro.
– Bez obzira na zahtjevnu produkciju koju zahtijeva festival
takve veličine. Organizacijska ekipa je bila uhodana jer su svoje
iskustvo s Varteksovim stadionom stekli prethodne godine na
Dylanu. S obzirom da je te godine u Hrvatskoj nastupao i U2,
na dva rasprodana maksimirska koncerta, i da je uz INmusic u
Hrvatskoj bilo još nekoliko velikih festivala te s obzirom na
iznadprosječno dobru koncertnu sezonu u Hrvatskoj, brojka od pet
tisuća posjetitelja bila je realna za tu situaciju –
istaknuo je Horvatić.
Prisjeto se da je sjenu na cijeli događaj bacila tragična
pogibija velikog hrvatskog rock kritičara i novinara Darka
Glavana, koja se dogodila dva kilometra od stadiona. – Nakon te
tragične vijesti prekinuti su svi after programi – dodao je.
Ipak, vrlo pozitivna sjećanja na taj dan još uvijek postoje.
– Odličan nastup (jedan od zadnjih Solomona Burkea) i njegovog
benda, vojni avioni s aeromitinga na varaždinskom aerodromu koji
oblijeću stadion Varteksa doslovno u trenutku kada Eric Burdon i
Animalsi sviraju legendarnu ‘When I Was Young’ na stihove:
‘My father was a soldier then… And times were very hard… When
I was young.’ Neprocjenjivo – navodi Horvatić.
– Također, legendarni pomirbeni nastup Bernarda Fowlera i Voodoo
Lizardsa kojeg je Saša Maček doslovno ‘kidnapirao’ noć prije s
njegove turneje u Austriji. Od sjećanja tu su još jednostavnost i
pristupačnost Carlosa Santane, njegova opsjednutost
ping-pongom i našim Šurbekom, druženje s Joe Jacksonom i bendom,
njegov osebujan OKP i poseban odnos s instrumentom kod štimanja
klavira – prisjetio se Hrvoje Horvatić glazbenog velikana za
njegova boravka u Varaždinu.