'Ovi superćelijski kumulonimbusi mogu 'živjeti' i po desetak sati. Oni razvijaju svoju vlastitu rotaciju, stvaraju najjače oluje i najčešće stvaraju tornada', kaže prof.dr.sc. Branko Grisogono, profesor dinamičke klimatologije...
Olujno nevrijeme koje je u srijedu, stigavši iz pravca
Slovenije, zahvatilo i poharalo Međimurje, Zagorje, Zagreb i
okolicu, a potom i dijelove Slavonije uz Savu i na krajnjem
istoku zemlje za sobom je ostavilo ogromnu štetu. Svi koji su ga
osjetili na svojoj koži kažu da ne pamte išta slično. Četiri
osobe su poginule – dvoje u Zagrebu, jedna u Novoj Gradiški te
vatrogasac u Tovarniku, a deseci ljudi su ozlijeđeni, neki i
teško. Vjetar je nosio krovove, kontejnere i ulični inventar,
rušio stabla, oštećivao automobile. Obilna kiša izazvala je
bujične poplave na ulicama i cestama, neke obiteljske kuće,
zgrade i bolnice su poplavljene. Promet je bio paraliziran, a
hitne službe imale su pune ruke posla, piše
net.hr.
Nevrijeme je stiglo nevjerojatnom brzinom nakon dugog razdoblja
nesnosnih vrućina i toplinskog vala.
O ovoj ekstremnoj vremenskoj pojavi, izgledima da se ponovi te
eventualnom utjecaju El Niña na to što se dogodilo, razgovarali
smo s prof.dr.sc. Brankom Grisogonom, teorijskim
meteorologom i profesorom dinamičke klimatologije s Geofizičkog
odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u
Zagrebu.
‘Ovo ima indirektne veze s El Niñom’
NET.HR: Jeste li bili zatečeni intenzitetom nevremena koje
je u srijedu zahvatilo sjever i istok Hrvatske te Grad Zagreb?
Grisogono: “Svi smo zatečeni kada se dogodi takva oluja, pa sam i
ja bio zatečen. To je čisto ljudski. Ali općenito, nisam zatečen.
Ovakva oluja se očekivala samo je, poput potresa, bilo pitanje
kada će se dogoditi.
NET.HR: Ima li ona veze s El Niñom?
Grisogono: “To što se dogodilo ima indirektne veze s El
Niñom, koji je započeo prije mjesec i pol dana, ali to su
statističke veze. One nisu visoko korelirane, nego imaju umjerenu
korelaciju jer – sve utječe na sve. Trebali bi ići direktno
istraživati ovu oluju koja se dogodila, taj mezoskalni konektivni
sustav koji je u jednom trenutku pokazivao najvažnije elemente
superćelijskog kumulonimbusa. Trebalo bi raditi zahtjevne
numeričke simulacije, to je nekome tema za doktorat ili barem za
diplomski rad. Znači, isključite El Niña u modelu, pa ga
uključite i vidite što se dogodi. To bi trebalo detaljnije
istraživati, ali na prvu, statistički, može se reći da ova oluja
ima prepoznatljivu korelaciju s El Niñom. No, već godinama
ponavljam da se niti za jednu oluju ni za jedan vremenski događaj
ne može strogo reći da je povezan s klimatskim promjenama. A El
Niño je unutarnja, prirodna klimatska varijacija, koja nije
nametnuta ljudskom aktivnošću. Mi tek indirektno utječemo na tu
varijaciju. Predviđa se da će El Niño u budućnosti vjerojatno
biti češći i žešći, ali to još nije sasvim potvrđeno.”
‘U sve toplijoj klimi bit će više nevremena’
NET.HR: Znači li to da će i ovakve oluje, kakvoj smo svjedočili u
srijedu, biti češće kod nas?
Grisogono: “Da, to se očekuje. U sve toplijoj klimi bit će
više nevremena jer atmosfera, cijeli klimatski sustav traži novu
ravnotežu, a ne može je pronaći. Matematički se može pokazati da
je zagrijavanje proporcionalno s potencijalnom energijom.
Potencijalna energija raste, a svaki sustav želi ići u minimum
potencijalne energije – svakom se želi leći; kuglica ide na dno
zdjele, a ne na njen rub. U međuvremenu, svoje odrađuje i
kinetička energija, odnosno vjetar, oluje i slično.”
NET.HR: Superćelijska oluja jedan je od pojmova s kojim se do
sada nismo puno sretali u vremenskim prognozama. O čemu je
zapravo riječ?
Grisogono: “To je najjača vrsta kumulonimbusa (oblaka koji
donose pljuskove tuču i slično, nap.a.), a njih ima nekoliko
vrsta. Mi smo obično imali jednoćelijske oblake koji “žive”
otprilike jedan sat i donose pljuskove od pola sata ili tuče od
desetak minuta. Postoje i multićelijski oblaci koji su kao
obitelj – jedan umire, drugi se rađa – i oni mogu živjeti
nekoliko sati. Ovi superćelijski mogu živjeti i po desetak sati.
Ono što ih bitno razlikuje od ostalih kumulonimbusa jest da
razvijaju svoju vlastitu rotaciju, stvaraju najjače oluje i
najčešće stvaraju tornada. On počinje sam oko sebe rotirati
proizvodeći ogromnu količinu tuče, a može dati oborine od 100
milimetara u roku od dva sata. Tornada mogu stvoriti i
multićelijski kumulonimbusi, ali većinom ih proizvode ovi
superćelijski. Meni osobno, ovaj u srijedu bio je peti ili šesti
superćelijski kumulonimbus s kojim sam se susreo. Svojedobno smo
u Koloradu i Oklahomi u SAD-u dva tjedna lovili te oblake i
tornada, ali na tornada nismo naišli.”
‘Olujni sustav išao je natprosječno brzo’
NET.HR: Je li bila iznenađujuća brzina kojom je taj olujni sustav
stigao do Hrvatske?
Grisogono: “Da, bila je to netipična brzina. Nisam posve
siguran, ali mislim da je bilo tako ubrzano zbog nagiba terena,
da je išao brže od Austrije i Slovenije. Mislim da su tome
pripomogli pad terena i jači vjetar gore na visini. Stvar je kod
tih superćelijskih oblaka – ovo kod nas je u stvari bila
kombinacija mezoskalnog konektivnog sustava i superćelijskog
kumulonimbusa – da gore na visini moraju imati jako strujanje,
jak vjetar negdje u sredini troposfere, na nekih 5 ili 6
kilometara, tako da mu se može razdvojiti silazni i uzlazni mlaz.
To vam je kao kod srca – imate venu i aortu jer se ne smije
miješati krv. U takvim uvjetima taj oblak može duže živjeti.
Stoga je i išao natprosječnom brzinom. Sam srednji vjetar koji je
proizvodio bio je brzine 70 i više kilometara na sat, a na udare
i preko 150 km/h, a cijeli superćelijski sustav išao je polovicom
te brzine, ali to je natprosječno brzo”, rekao je za
net.hr.