Ekonomist Damir Novotny kaže da uspješnost odnosno opstanak uspješnog gospodarstva ne ovisi o veličini zemlje...
“Nažalost, 2023. bit će godina recesije”, kazao je za njemački
Bild am Sonntag Friedrich Merz, čelnik oporbene stranke
demokršćana, komentirajući stagnaciju njemačkog gospodarstva u
drugom tromjesečju.
Njemačka je, naime, zabilježila nulti rast u razdoblju od travnja
do lipnja ove godine, što je blagi oporavak u usporedbu s blagim
padom u prethodnim tromjesečjima. Nepovoljan trend započeo je na
prijelazu godine, da bi se njemačko gospodarstvo zatim smanjilo
kroz dva uzastopna tromjesečja i tako tehnički ušlo u recesiju,
piše
Net.hr.
Kako javlja Daily
Mail, te su brojke bile velik udarac za njemačku
vladu koja je optimistično udvostručila svoju prognozu rasta za
ovu godinu, tim više što je njemačka središnja banka predvidjela
stagnaciju njemačkog gospodarstva i u trećem kvartalu.
Na pitanje, postaje li Njemačka opet “bolesnik Europe”, što je
neslavan nadimak koji je zemlja ‘zaradila’ kasnih 90-ih radi
slabog gospodarskog rasta i visoke nezaposlenosti, naš
ekonomist Damir Novotny kaže:
“To je tehnička recesija jer je pad ekonomske aktivnosti u dva
uzastopna kvartala. Međutim, njemački Ekonomski institut govori o
stagnaciji već recimo pola godine. Vidljivo je sedam mjeseci
stagnacije i ona je više sekularnog tipa – ne manjka potražnje
jer ona postoji, nego manjka radne snage u svim sektorima. Kada
bi imali radne snage, a nedostaje im milijun ljudi, ne bi bili u
recesiji”, pojašnjava.
Nedostaje radnika
U pitanju je fenomen modernih ekonomija. Zbog manjka radne snage
dolazi do problema prilikom stvaranja dodane vrijednosti odnosno,
rasta BDP-a.
“Njima je trenutačno vrlo zanimljiva situacija, da mogu prodati
više na domaćem tržištu nego ikada, ali nema ljudi. Recimo, sad
sam bio u hotelu, restoran je bio zatvoren. To se još nije
dogodilo. To je posljedica pandemije, kada su se ljudima davali
otkazi i kompanije ih više ne mogu dobiti natrag”, pojašnjava
Novotny koji ne smatra da Njemačka srlja u duboku ekonomsku
krizu.
“To ne vidim, radije bih govorio o stagnaciji koja bi mogla
trajati ako se ne osigura priljev radne snage o kojoj se sada
intenzivno razgovara na razini vlade i opozicije: kako otvoriti
zemlju imigrantima”, kaže.
‘Problem’ zelene tranzicije
Ostaje za vidjeti i kako će takozvana ‘zelena tranzicija’
odnosno, prelazak na obnovljive izvore energije, odraziti na
njemačko gospodarstvo.
Kritičari vladine odluke da zatvori i posljednje preostale
elektrane u zemlji smatraju da prelazak na obnovljive izvore
energije – poput solarnih i vjetroelektrana – ne može u
potpunosti zadovoljiti ogromnu potražnju, a radi oblačnog vremena
i manjka vjetra može dolaziti i do povremenih nestašica te,
posljedično, rasta cijena električne energije i nestabilnosti
cijena.
Takva neizvjesnost mogla bi potaknuti kritične industrije da
svoju proizvodnju premjeste u druge zemlje, odnoseći pritom i
radna mjesta. Njemačka se zbog toga, smatraju kritičari, mora
vratiti nuklearnoj energiji, barem ako postupno želi izbaciti iz
upotrebe fosilna goriva.
Njemačka vlada, međutim, tvrdi suprotno. Zahvaljujući europskoj
integriranoj električnoj mreži zemlja može uvoziti energiju kada
je potrebno, a da pritom ostane i neto izvoznik.
Novotny podsjeća da se zemlja uspješno oslobodila svoje velike
ovisnosti o ruskom plinu – sada uvozi svega 10 posto – a
kućanstva su smanjila potrošnju za 16 posto. Nijemci sada
pripremaju i zakon koji će regulirati pitanje grijanja
kućanstava, a koji će građane obvezati da – uz vladine subvencije
– u određenom roku poboljšaju učinkovitost svojih energetskih
sustava. Nešto slično priprema se i za poduzetnike.
Proizvodnja mikročipova
“Nijemci jako ubrzavaju energetsku tranziciju i cijena za to će
naravno biti plaćena u obliku rasta javnog duga. Ali, otvorili su
prostor jačanja vojne industrije tako da se tu otvara čitav niz
novih radnih mjesta i vojna industrija povećava svoje učešće u
BDP-u što će kompenzirati pad proizvodnje u energetski
intenzivnim industrijama kao što je keramička industrija”, kaže
Novotny.
Podsjeća da njemačka vlada u okolici Dresdena financira i
izgradnju četiri tvornice mikročipova, kako bi ublažila ovisnost
o uvozu iz Kine. Dresden će tako do 2025. postati najveće
središte za proizvodnju mikročipova u Europi, a Europska komisija
već je odobrila više milijardi eura vrijednu intervenciju
njemačke vlade, kojom bi se ulagače potaknulo na proizvodnju
mikročipova.
Utjecaj na Hrvatsku
Jedna industrija ipak trpi pad, a to je građevinski sektor na
koji značajno utječu odluke Europske središnje banke (ESB) da
povećava referentne kamatne stope s ciljem obuzdavanja inflacije.
“Njemački građevinski sektor je brzo reagirao na rast kamatnih
stopa ESB-a. Stope kredita su narasle s 0,25 posto na praktično
pet posto u roku šest mjeseci, što je izazvalo pad potražnje za
stanovima i pad u građevinski radovima”, kaže Novotny.
To će se, dodaje, negativno odraziti na hrvatsku
drvno-prerađivačku industriju koja je navikla na veliku potražnju
iz Njemačke, u kontekstu stanogradnje, a drugi sektor u kojem već
osjećamo promjene koje se događaju u njemačkom gospodarstvu je
turizam.
“Kada imate tako veliku zemlju, kada postoji BDP koji je
dvostruko veći od EU prosjeka, samo je pitanje kako ćete
kućanstva orijentirati na veću potrošnju. Potrošnja kućanstava je
smanjena u energetici i turizmu – više od 40 posto Nijemaca
ostalo je doma – smanjena su ulaganja u stanogradnju, ali je
povećana svakodnevna potrošnja. Restorani su puni, svakodnevna
hrana je još uvijek relativno jeftina, povećana je proizvodnja
hrane radi velike potražnje u ugostiteljstvu”, kaže Novotny
pojašnjavajući da je upravo takav zaokret, po uzoru na Italiju,
ono što pomaže njemačkoj ekonomiji.
Za razliku od toga, dodaje, mi u Hrvatskoj smo “zarobljenici
visokih cijena i nedovoljne proizvodnje hrane”.
“Hrvatska uvozi skoro pola potreba za hranom, što u Njemačkoj
nije sučaj, oni imaju veliku proizvodnju. Njima je bio zadatak
pad uvoza iz Kine zamijeniti domaćom potrošnjom, oni su općenito
štedljivi, ne sjede po kafićima, nego su restorani puni i tu se
stvara potražnja, kao u Italiji, što drži talijansku ekonomiju –
uslužni tercijarni sektor koji potiče sekundarni, prehrambenu
industriju, i primarni sektor”, pojašnjava ekonomist.
‘Čemu služi Fina?’
Komentirajući kako bi se eventualna dijagnoza ‘bolesnika Europe’
dodatno mogla odraziti na hrvatsko gospodarstvo, Novotny kaže da
uspješnost gospodarstva odnosno opstanak uspješnog gospodarstva
ne ovisi o veličini zemlje.
Navodi za primjer Austriju koja ima niz svjetski orijentiranih
industrija i gospodarstvo koje se temelji na inovativnosti te
Sloveniju koja ima razvijenu autoindustriju. Hrvatska je, kaže
Novotny, tek ulaskom u EU, a sada i eurozonu, prihvatila model
tržišne ekonomije.
“Do tada, imamo čitav niz propisa nerazumljivih inozemnim
investitorima. I Slovenija i Hrvatska imale su Službu družbenega
knjigovodstva (SDK) ili kod nas Finu. Slovenija je SDK ukinula
1994., mi Finu nismo. Čemu služi Fina? Trajne blokade žiro računa
ne postoje nigdje u tim zemljama, tamo firma mora završiti u
stečaju, a fizička osoba u privatnom stečaju. Mi imamo te
instrumente, ali ih ne koristimo. Hrvatska nije institucionalno
razvijena. Sad tek nakon ulaska u EU monetarno područje postajemo
zanimljivi investitorima”, zaključuje.
Ukratko, u Hrvatskoj manje moramo strahovati od toga kako će se
problemi njemačkog gospodarstva preliti na nas, a više radi već
poznatih internih problema. Nijemci, s druge strane, imaju samo
jedan konkretan problem – strah od stagnacije radi nedostatka
radne snage, piše
Net.hr.