Amerikanac Thane Holland je prvi put došao u Hrvatsku 2006. godine te se odmah oduševio državom, ljudima i kulturom.
U serijalu Ljubav briše granice novinari
Net.hr pričali su sa strancima koji su za svoje druge
polovice izabrali upravo Hrvate. Otkrivat će običaje njihovih
država, upoznavat različite nacije iz cijelog svijeta –
Europe, Sjeverne i Južne Amerike i Afrike te će
čitatelji također otkriti i kako su oni prihvatili hrvatske
običaje i ljude.
Amerikanac Thane Holland je prvi put
došao u Hrvatsku 2006. godine te se odmah oduševio državom,
ljudima i kulturom. Prije 13 godina je upoznao svoju bivšu
suprugu Hrvaticu s kojom je kasnije dobio dijete. Ovaj poduzetnik
se u Hrvatsku doselio kako bi osnovao obitelj i skrasio se.
Njegova majka se također kasnije preselila u Hrvatsku kako bi im
pomogla u odgoju djeteta.
Thane je pokrenuo stranicu Kiddos with Dad kako bi okupio
odgovorne samohrane očeve koji ondje mogu razgovarati o svojim
poteškoćama te naučiti kako postati bolji očevi i muškarci.
Redovito organizira online sastanke s profesionalnim dječjim
psiholozima, odvjetnicima, terapeutima, sportašima i učiteljima.
Thane želi ujediniti, educirati i osnažiti samohrane očeve.
Za Net.hr je ispričao kako je upoznao svoju partnericu iz
Hrvatske, kako mu se sviđaju naši običaji, a otkrio nam je više i
o odgoju djece u Americi, njihovim običajima za vjenčanja te je
pričao i o borbi za radnička prava, prosvjedima u njegovoj zemlji
i borbi samohranog roditelja.
– Posjetio sam oko 80 zemalja i imam znatno drugačiji pogled na
život i svijet od bivše supruge. Naravno da ni u jednoj zemlji
nisu svi isti, pametnih, glupih, dobrih i loših ljudi ima svuda.
Vrlo je teško raditi kulturološke generalizacije, čak i u maloj
zemlji poput Hrvatske. Moj rodni grad u SAD-u ima više stanovnika
od Hrvatske, ali smatram da su geografske razlike unutar Hrvatske
prilično zanimljive. Moja bivša supruga je iz Međimurja. Stoga ću
pričati samo o onome kroz što sam prošao. Zapamtite, svatko je
drugačiji! No, moji prijatelji Hrvati kažu da su najteže i
najtvrdoglavije Hrvatice upravo Međimurke! To je samo moje
iskustvo.
Smatram da američka kultura odgaja djecu da se malo bolje
pripreme za teške situacije u životu. Ne štitimo našu djecu i ne
kupujemo im domove i automobile – ne olakšavamo im živote. Od
njih očekujemo da se bore dok ne nađu vlastiti oslonac u svijetu
kao ljudi. Očekujemo da će život biti težak i želimo da naša
djeca razviju svoj “karakter” prevladavajući te poteškoće.
Naravno, ne govorim o osnovnim stvarima kao što su hrana,
sigurnost itd. Puštamo našu djecu da to sama shvate, samo uz
suptilno vodstvo roditelja.
Uloga majki se promijenila. Nemam prijatelje koje je majka samo
učila kuhati, čistiti, prati rublje i drugo. To je više očev
posao. Znam da je Hrvatska drugačija. Ali na primjer, moja bivša
supruga je kuhala 20-ak puta u četiri i pol godine. Ona je
obavila većinu čišćenja i 70 posto pranja rublja. Mislim da su
Amerikanke strože kao majke, iako je činjenica da je svaka majka
drugačija. Ali iz mog osobnog iskustva, moja bivša partnerica
nije bila stroga. Nije postavljala granice, a djeca trebaju
granice. Moraju razumjeti što mogu, a što ne mogu učiniti.
Poznajem mnogo majki koje su stroge, ali i pune ljubavi. U braku
smo bili pod stresom i dosta smo se svađali zbog toga što je mom
sinu bilo dopušteno da se ponaša negativno, jednostavno zato što
njegova majka nije razumjela da je postavljanje pravila i granica
zdravo.
Naš jedini pravi običaj je da se par, koji će se vjenčati,
registrira putem interneta. Mladenci biraju proizvode koji će
trebati njima i njihovoj novoj obitelji. To mogu biti lonci,
tave, tosteri, dječji krevetić, bilo što – sve stvari koje im
trebaju u kući. Heteroseksualni parovi ili istospolni parovi –
nema prave razlike. Nikoga više nije briga. No, istospolni parovi
obično imaju bolje zabave!
Bivšu suprugu sam upoznao dok je bila na odmoru u Aziji s
prijateljem. To je još jedna stvar koja mi je čudna. Kod nas je
normalno da sami radite neke stvari pa tako i da putujete.
Smatraju vas čudacima ako nešto ne možete sami. Rekli su mi da
moja bivša ništa ne može raditi sama – ili joj je neugodno to
raditi, boji se ili joj se to jednostavno ne sviđa. Velika
razlika. Čime sam je osvojio? Mojim dobrim izgledom i šarmom,
naravno. Ona je htjela nekoga tko nije Hrvat. Znate kako je
ovdje, svi se stalno žale na svoje šefove, kulturu, Vladu itd. Ni
ona nije drugačija. Htjela je nešto drugačije, ali nije shvaćala
koliko se moja kultura razlikuje od njezine. Nije mogla to
podnijeti. Bivša supruga se vratila na posao tri mjeseca nakon
poroda pa sam bio tata s punim radnim vremenom. Svađali smo se
oko stavljanja dvogodišnjeg djeteta u vrtić – mislio sam da je
posao roditelja da oni odgajaju djecu, a ne drugi ljudi. Ona je
planirala uzeti porodiljni dopust kako bi mogla odlučiti gdje
ćemo se preseliti i gdje želi raditi kao liječnica, ali na kraju
je uzela porodiljni i napustila dijete i supruga. Ima 35 godina i
htjela je raditi drugačije stvari, a također nije baš bila
sigurna u to kako biti majka. Sve je bolje otkako je otišla.
U vezi mi je važna predanost. U današnjem svijetu je sve za
jednokratnu upotrebu – ljudi, životinje, odnosi… sve je to
transakcija. Nitko više ne pokušava i zato su stope razvoda tako
visoke. Moja bivša je čak pokušala nekome pokloniti psa od mog
sina! Tko to radi?!
Volim biti ovdje. Upoznao sam neke nevjerojatne ljude. Mnogi od
njih su potpuno drugačiji od moje bivše supruge. Hrvatska je
sigurna država jer nitko ne želi povrijediti svog rođaka.
Kompromis je sve. Jedina stvar zbog koje neću pristati na
kompromis je moje slobodno vrijeme. Trebam prostor i mir. Bivša
supruga to nikad nije shvatila jer nije voljela biti sama. Što se
tiče te bliskosti – Amerikanci vole imati vrijeme za sebe.
Nemojte razgovarati s nama 10 cm od našeg lica, nemojte sjediti
preblizu! Neka postoji udaljenosti između ljudi! Osim ako se ne
mazite, naravno. Druga velika razlika je stil komunikacije.
Amerikanci su izravni. Hrvati vole čitati između redaka pa to
uzrokuje nesporazum jer ljudi neće reći ono što stvarno misle.
Zapravo su mi mnogo puta savjetovali – kada sam svojoj bivšoj
postavljao izravna pitanja – da bih trebao čitati između redaka.
To nije komunikacija, mi to zovemo laganjem. Mi dajemo konkretne
odgovore, a ne uobičajene koji ništa ne znače. Ako sam ikada
želio konkretan odgovor od svoje bivše supruge, morao sam
postaviti pitanje vrlo konkretno. To je bilo iscrpljujuće. I to
nazivamo laganjem. Izostavljanje istine je isto što i laganje o
njoj. Ali to je samo moje iskustvo.
Naravno da postoji borba za radnička prava, ali ona je duboko
podijeljena. S jedne strane, ako ste šef, uložili ste i riskirali
– zašto biste slušali neke ljude koje ste zaposlili, a sada vam
pokušavaju govoriti što da radite? Dali ste im POSAO! S druge
strane, da, trebamo višu federalnu minimalnu plaću. Ali sada
postoji toliko prokletih zakona koji štite radnike, koliko nam ih
još treba? Svaki radnik ima drugačiju vrijednost ovisno o tome
što osigurava tvrtki. Jednaka plaća za muškarce i žene je velika
stvar. Veći doprinos za majke je također vrlo važan. Ali isto
tako, većina Amerikanaca radi pa se mora dogoditi nešto stvarno
‘veliko’ da bismo izašli na ulice i prosvjedovali. Odlazak na
posao i stavljanje hrane na stol za vašu obitelj, važnije je od
podržavanja nekog Starbucks barista koji želi 15 dolara na sat.
Što se tiče obiteljskog prava – ne zanima nas više tradicionalni
brak. To je stvar poreza. Većina mojih prijatelja misli da je
glupo da Vlada ‘blagoslovi vezu’. Zašto vam je potrebno da vam
Vlada kaže koga možete voljeti? Ne tiče ih se. Ali većina ljudi
to radi zbog poreza. Mislim da nam je još uvijek stalo do
predanosti. Iako, u današnjem svijetu se sve može odbaciti jer
ljudi imaju raspon pažnje kao komarac. Hvala društvenim mrežama!
Hrvati su puno opušteniji od Amerikanaca. Sviđa mi se činjenica
da ljudi provedu sat vremena kako bi popili malu kavu u kafiću.
Ja popijem tri dok oni popiju jednu. Amerikanci su opušteniji što
se tiče pogleda na svijet. Mislim da mi vidimo neke stvari
drugačije. Možda smo malo veći pesimisti od Europljana, ali
svijet ima problema i uvijek će ih imati. Ljudi nisu toliko
civilizirani kako se stalno pokušavamo uvjeriti da jesu. Loši,
glupi i zli ljudi postoje. Suočite se s time. Ne pričamo o tome
satima, danima i mjesecima – suočite se s time i nastavite dalje.
Svaka odluka je bolja od nikakve (u okviru razuma).
Hrvati provode puno vremena žaleći se na državu. Svaki dan sam
satima slušao kako je moja bivša loše radila, kako je njezin šef
korumpiran, kako je sustav pokvaren, kako ovdje zakoni ne štite
građane i kako nije imala snage išta promijeniti. Planirala je
zbog toga napustiti posao, ali, Hrvati samo pričaju, a nikad
ništa ne naprave. Kao da je prigovaranje nacionalni sport. Ali,
želim da Hrvati shvate da kada vas stranci čuju kako se skroz
žalite i pričate da je sve loše – tjerate nas da nešto od toga
internaliziramo. Dolazimo ovdje uzbuđeni i sretni, a na kraju
moramo slušati lokalno stanovništvo kako priča negativno o svemu.
To je moje iskustvo, rekao je Thane, piše Net.hr.