Prvi svjetski rat osiromašio je Varaždince te donio jad i bijedu...
24.11.1980. Održani su susreti “Spretno
– sretno” između Varteksa i VIS – a. Taj zabavno –
rekreacijski susret održao se pod pokroviteljstvom Saveza za
fizičku kulturu Podružnice sportskih novinara i Organizacijskog
odbora “Dana sportova”. Ekipe su se natjecale u Sportskoj dvorani
Graberje. Neke od igara bile su: Spretni ribolovci,
Vatrogasci, Narodno blago, Zaštita prirode, Prva pomoć i druge.
Suci igara bili su Dražen Ožeg, Josip Kalčić, Čedomil Ožeg i
Stipe Kreković. Voditelji programa bili su Ivica Vukotić i Vesna
Hađinikolić.
24.11.1918. Poslije Prvog svjetskog rata koji je
osiromašio Varaždince i donio glad i bijedu,
obnovljene su političke stranke i radnički pokret pa su
varaždinski radnici 24. studenog 1918. godine održali svoju
skupštinu. Izabran je odbor Radničkog vijeća, dogovoreni zahtjevi
prema gradskim vlastima. Varaždinci su bili posebno ogorčeni na
gradonačelnika doktora Peru Magdića optužujući ga za šverc hranom
i za malverzacije u magistratu. Zahtijevali su bolju i pravedniju
opskrbu grada živežnim namirnicama – brašnom, mesom, šećerom,
soli, mašću. Tijekom 1919. godine Radničko je vijeće otvorilo u
Varaždinu radničku mesnicu gdje je meso prodavano po sniženoj
cijeni.
24.11.1869. U Varaždinu je počeo radom
“Cesarsko – kraljevski telegrafski ured”.
Varaždin je telegraf dobio devet godina poslije prvog hrvatskog
telegrafa u Zagrebu. Ured je bio smješten u palači Keglević, a
telegrafskom linijom Varaždin je povezan s jedne strane preko
Čakovca sa Sekeszfehervarom, a s druge strane s Pragerskim. Prvi
varaždinski telegrafist i upravnik telegrafskog ureda bio je
Franjo Rapel. Godine 1870. Varaždin je imao tri telegrafska voda
i dva Morseova aparata. Od 1877. godine u Varaždinu je nadzorni
telegraf pod čijom su nadležnošću postaje u Krapini, Krapinskim
Toplicama, Ivancu, Koprivnici.
~~~
Varaždin je u prošlosti bio vojno središte s velikim broje
časnika i vojnika. No, osim vojnih osoba uniforme, odnosno
jednoobrazna odijela nosili su i gradski
stražari, pripadnici Građanske čete – “purgari”, članovi
dobrovoljnog vatrogasnog društva, sportaši u “Varaždinskom
sokolu”. Jednaku odjeću morali su nositi učenici škola, članovi
pjevačkih i tamburaških zborova, gradski glazbenici. “Purgari” su
uniforme dobili početkom 19. stoljeća i do danas su sačuvali
njihov izgled. Varaždinski vatrogasci od 1865. godine na sebi su
imali plavi platneni kaput opšiven crvenim koncem, dok su na
glavi nosili kožnatu kapu koja je kasnije zamijenjena kacigom.
Uniformu kao znak pripadnosti određenom društvu, školi,
zanimanju, Varaždinci su nosili uglavnom u svečanim prigodama.