Prvi svjetski rat osiromašio je Varaždince te donio jad i bijedu...
24.11.1918. Poslije Prvog svjetskog rata koji je osiromašio Varaždince i donio glad i bijedu, obnovljene su političke stranke i radnički pokret pa su varaždinski radnici 24. studenog 1918. godine održali svoju skupštinu. Izabran je odbor Radničkog vijeća, dogovoreni zahtjevi prema gradskim vlastima. Varaždinci su bili posebno ogorčeni na gradonačelnika doktora Peru Magdića optužujući ga za šverc hranom i za malverzacije u magistratu. Zahtijevali su bolju i pravedniju opskrbu grada živežnim namirnicama – brašnom, mesom, šećerom,
soli, mašću. Tijekom 1919. godine Radničko je vijeće otvorilo u Varaždinu radničku mesnicu gdje je meso prodavano po sniženoj cijeni.
24.11.1980. Održani su susreti “Spretno – sretno” između Varteksa i VIS – a. Taj zabavno-rekreacijski susret održao se pod pokroviteljstvom Saveza za fizičku kulturu Podružnice sportskih novinara i Organizacijskog
odbora “Dana sportova”. Ekipe su se natjecale u Sportskoj dvorani Graberje. Neke od igara bile su: Spretni ribolovci, Vatrogasci, Narodno blago, Zaštita prirode, Prva pomoć i druge. Suci igara bili su Dražen Ožeg, Josip Kalčić, Čedomil Ožeg i Stipe Kreković. Voditelji programa bili su Ivica Vukotić i Vesna Hađinikolić.
24.11.1869. U Varaždinu je počeo radom “Cesarsko – kraljevski telegrafski ured”. Varaždin je telegraf dobio devet godina poslije prvog hrvatskog telegrafa u Zagrebu. Ured je bio smješten u palači Keglević, a telegrafskom linijom Varaždin je povezan s jedne strane preko Čakovca sa Sekeszfehervarom, a s druge strane s Pragerskim. Prvi varaždinski telegrafist i upravnik telegrafskog ureda bio je Franjo Rapel. Godine 1870. Varaždin je imao tri telegrafska voda i dva Morseova aparata. Od 1877. godine u Varaždinu je nadzorni telegraf pod čijom su nadležnošću postaje u Krapini, Krapinskim Toplicama, Ivancu, Koprivnici.
~~~
Varaždin je u prošlosti bio vojno središte s velikim broje časnika i vojnika. No, osim vojnih osoba uniforme, odnosno jednoobrazna odijela nosili su i gradski stražari, pripadnici Građanske čete – “purgari”, članovi
dobrovoljnog vatrogasnog društva, sportaši u “Varaždinskom sokolu”. Jednaku odjeću morali su nositi učenici škola, članovi pjevačkih i tamburaških zborova, gradski glazbenici. “Purgari” su uniforme dobili početkom 19. stoljeća i do danas su sačuvali njihov izgled. Varaždinski vatrogasci od 1865. godine na sebi su imali plavi platneni kaput opšiven crvenim koncem, dok su na glavi nosili kožnatu kapu koja je kasnije zamijenjena kacigom. Uniformu kao znak pripadnosti određenom društvu, školi, zanimanju, Varaždinci su nosili uglavnom u svečanim prigodama.
