Ivan Rabuzin imao je više od 200 samostalnih izložbi u inozemstvu, primio je brojne nagrade i stekao svjetsku slavu.
19.12.1952. Umro je Anzelmo Canjuga, u 58.
godini života. Bio je skladatelj, svećenik, gvardijan kapucinskog
samostana i profesor glazbe. Oko šezdesetak njegovih skladbi je
sačuvano, među kojima su popijevke, preludije, fuge za orgulje i
mise.
19.12.2008. U Varaždinskoj bolnici u 88. godini
života umro je jedan od najpoznatijih hrvatskih slikara Ivan
Rabuzin. Rodio se 27.3.1921. u Ključu kraj Novog Marofa u brojnoj
obitelji te je završio stolarski zanat u Zagrebu i Zemunu. Radio
je u novomarofskoj tvornici namještaja «Bor», a zatim se
profesionalno bavio slikarstvom. Prvu je samostalnu izložbu imao
1956. godine u Novom Marofu, 1960. godine izlaže u zagrebačkoj
Galeriji primitivnih umjetnosti. Godine 1963. postigao je veliki
uspjeh izložbom u galeriji «Mona Liza» u Parizu i od tada
je imao više od 200 samostalnih izložbi u inozemstvu, primio
brojne nagrade i stekao svjetsku slavu. Na njegovim slikama su
motivi prirode i sela Hrvatskoga zagorja, najčešće je slikao
brijegove, cvijeće, oblake i sunce. Autor je pokala za pobjednika
Hrvatskog nogometnog kupa nazvanog – “Rabuzinovo sunce”.
***
U prošlosti su Drava, Bednja i Plitvica obilovale ribom, a potoci
rakovicama. Građansko poglavarstvo Varaždina davalo je u zakup
ribolov na Dravi i ribnjacima kraj Stare struge i na dravskim
poljima. U srednjem vijeku riba je bilo i u grabištima s vodom uz
bedeme, a ponajviše na prostoru današnjeg Jagićevog parka, Trga
bana Jelačića, gimnazijske zgrade, Nazorove ulice. Na
varaždinskoj tržnici svakoga dana ribari su nudili svježe
ulovljenu ribu i potočne rakove. Najtraženije su bile
dravske glavatice i mladice bez kojih nije bilo nijedne gozbe.
Odlukom magistrata nisu se smjeli loviti i prodavati rakovi ako
im je razmak raspetih štipaljki bio manji od 18 centimetara.
Ribnjaka je bilo i u okolici Varaždina. Na varaždinbreškoj
Koradovici velike ribnjake posjedovao je Franjo Pust, u Jalžabetu
obitelj Bedeković, kod Lepoglave i Veternice ribnjake su imali
varaždinski kanonici. O svakom se ribnjaku brinuo ribar, a radili
na njemu kmetovi.