Varaždinci su vodili dugotrajni spor s Pavlom Kečkešom, koji je poklon osporavao...
25.1.1808. Rođen je liječnik i
prirodoslovac Josip Kalasncije Šloser, prvi
stalni kupališni liječnik u Varaždinskim Toplicama. Medicinu je
diplomirao u Beču, radio je u Veneciji i Lombardiji, a za
topličkog liječnika izabran je 1838. godine. Njegovom zaslugom
obzidana su termalna vrela, preseljeno pučko kupalište u novu
zgradu Josipovog kupališta, preuređena Konstantinova kupelj. O
djelotvornosti termalne vode u Varaždinskim Toplicama objavio je
monografiju napisanu na njemačkom jeziku. Pri odlasku iz Toplica
bio je županijski fizik u Križevcima i Zagrebu, ministar
zdravstva Trojedne zajednice Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Bio
je prvi predsjednik Hrvatskog planinarskog društva, a kao
znanstvenik, botaničar, izabran je za člana akademije JAZU. Josip
Kalasncije Šloser umro je u Zagrebu 1882. godine.
25.1.1544. Nakon što je 1523.
godine markgrof Juraj
Brandenburški Varaždincima poklonio svoju kamenu
kuću za gradsku vijećnicu, promijenila su se drušvena zbivanja u
tokovima grada. Središte zbivanja, koje je bilo vezano uz Župnu
crkvu svetog Nikole i groblje uz nju, premjestilo se u Vijećnicu
i na trg pred njom. U Vijećnici su se kontinuirano održavale
sjednice poglavarstva, instalacije uglednika, a umjesto u crkvi,
optuženi za krivična djela prisezali su na nevinost vijećnicima u
Vijećnici. Na trgu su se izvršavale kazne nad osuđenima. Tako su
svjetovni odnosi zamijenili crkvene koji su vladali srednjim
vijekom. Kako bi ostvarili vlasništvo nad kamenom kućom,
Varaždinci su vodili dugotrajni spor s izvjesnim Pavlom Kečkešom,
koji je osporavao poklon. Grad Varaždin napokon je u trajni
posjed Vijećnice došao 25. siječnja 1544. kada je ban Nikola
Zrinski presudio u korist grada.
~~~
U 16. stoljeću starogradska tvrđava,
vlastelinski dvor varaždinskog župana, zajedno sa gradom
Varaždinom, zaštićeni su gradnjom visokih obrambenih bedema i
dovođenjem vode iz Drave u opkope. Grad i dvorac postali su
srednjovjekovno utvrđenje u koje se moglo ulaziti samo preko
mostova i dobro čuvanih ulaznih vratiju. Unutar zajedničkih
bedema vlastelinski dvor dubokim vodenim jarkom bio je odvojen i
od slobodnog i kraljevskog grada. Na prostor starogradske tvrđave
moglo se iz grada doći jedino drvenim mostom kod ulazne kule
stražarnice koja se prvi puta spominje u spisima 1579. godine. Na
prvom katu kule bio je stan zapovjednika straže koji je sa
stražarima danonoćno bdjeo da ne bi netko bez dozvole nepozvan
ušao. Prestankom ratnih opasnosti i turskih prodora, cijela kula
stražarnica uređena je za stambeni prostor. U travnju 1945.
godine na kraju Drugog svjetskog rata, kula je pogođena avionskom
bombom, oštećeni su krovište i prvi kat. Obnova srušenog dijela
obavljena je 1947. godine dok je prvobitni izgled kule vraćen u
obnovi 1995. godine.