Pod vodstvom varaždinskog soboslikarskog obrtnika Ivana Zamode, koji je ranije kao hrvač uspješno nastupao u vojvođanskim klubovima, počeli su treninzi...
18.2.2013. U Varaždinu je umrla profesorica
Bosiljka Paska, povjesničarka književnosti.
Rođena je 22. veljače 1921. godine u obitelji varaždinskog
gimnazijskog profesora Franje Galinca. Nakon mature u rodnom
gradu, studirala je na zagrebačkom Mudroslovnom fakultetu grupu
hrvatskog jezika. Bila je profesorica hrvatskog jezika i
književnosti u varaždinskim srednjim stručnim školama i gimnaziji
gdje je umirovljena 1981. godine. Kao vrsna poznavateljica
jezika, posebno kajkavskog, priredila je školsko izdanje
Krležinih “Balada Petrice Kerempuha”, autorica je brojnih
stručnih radova. Među učenicima i kolegama profesorica Bosiljka
Paska uživala je veliki ugled i poštovanje zbog svoje stručnosti,
dobrote i nesebičnog hrvatskog domoljublja. Kao ugledna
intelektualka dala je neizbrisiv doprinos kulturi grada, a za
doprinos obrazovanju i odgoju mnogih generacija učenika nagrađena
je 1997. godine Nagradom grada Varaždina.
18.2.1997. U 89. godini života umro je
Rudolf Kralj, nogometaš, trener, tajnik
udruženja nogometnih trenera Južne Amerike. Rodio se u varaždinu
1908. godine, gdje je počeo karijeru u nogometnom klubu “Drava”,
a zatim je angažiran u “Prvom hrvatskom građanskom kloubu” Zagreb
i zagrebačkom HAŠK – u. Bio je trener u Boliviji, Čileu,
Argentini. Neko vrijeme radio je i kao profesor nogometa na
Visokoj školi u Buenos Airesu te tehnički tajnik reprezentacije
Argentine koja je 1978. godine osvojila naslov svjetskog prvaka.
18.2.1950. Iako je hrvanje jedan od najstarijih
olimpijskih sportova, u Varaždinu je prvi hrvački
klub utemeljen tek 18. veljače 1950. godine pod imenom
Hrvačka sekcija “Službenik”. Pod vodstvom varaždinskog
soboslikarskog obrtnika Ivana Zamode, koji je ranije kao hrvač
uspješno nastupao u vojvođanskim klubovima, počeli su treninzi.
Prvi nastup mladi varaždinski hrvači imali su 24. rujna 1950.
godine protiv zagrebačkog “Borca” i izgubili sa 1:7. U tom
povijesnom susretu jedinu pobjedu za Varaždince izborio je
17-godišnji Ladislav Bakšaj, kasnije višestruki prvak države u
teškoj kategoriji, prvak Balkana i peti na Svjetskom prvenstvu,
proglašen najboljim varaždinskim sportašem 20. stoljeća. Hrvački
klub je više puta mijenjao ime, prvo u Tekstilac, zatim u
Željezničar, dugo vremena nosio je ime Varteks da bi danas bio
Hrvački klub “Vindija”. Varaždinski hrvači osvojili su brojne
pojedinačne naslove državnog prvaka, bili reprezentativci,
pobjednici velikih turnira i pet puta su osvojili najvrjedniju
titulu – momčadskih prvaka države.
18.2.1934. Na glavnoj skupštini varaždinskog
Zanatlijskog i pomoćničkog društva donijeta je odluka o
utemeljenju pjevačkog zbora zanatlija. U zbor se
učlanilo dvadeset dvoje pjevača koji su počeli s probama kod
učitelja Škarpe. Godine 1938. zbor se povećao nakon što mu je
pristupilo dvadeset članova iz pjevačkog društva “Vijenac” i
zborovođa Antun Šambarek. Do 1941. godine Zbor zanatlija imao je
brojne nastupe u Varaždinu te koncerte u Varaždinskim Toplicama,
Ludbregu i Koprivnici. Tijekom rata rad je prestao i obnovljen je
1945. godine. Muški pjevački zbor Društva zanatlija postao je
jedan od najuglednijih varaždinskih zborova, a velike uspjehe
zabilježio je nastupima na Varaždinskim baroknim večerima.
18.2.1901. Rodio se Sadi
Kalabar, šahovski velemajstor, višestruki prvak
Varaždina. Na nacionalnom turniru u Ljubljani 1926. godine
osvojio je prvo mjesto. Za reprezentaciju tadašnje države je
igrao na prvoj šahovskoj Olimpijadi 1927. godine u londonu. Umro
je 1960. godine.
18.2.1894. Nekada se vjerovalo da se u bolesnika
u krvi skupljaju otrovi te je stoga potrebno puštati krv
radi ozdravljenja. Krv su puštali barbiri koji su imali
svoje cehove. Barbirenje se naročito razvilo u Varaždinskim
Toplicama, gdje se puštanje krvi obavljalo u toplim kupkama.
Pacijentima bi se zarezala žila te stavili rogovi koji bi otpali
kad bi se napunili krvlju. usprkos protivljenju liječnika, koji
su takav način liječenja smatrali opasnim, barbirenje se u
Toplicama zadržalo sve do 10. veljače 1894. godine kada vlast
zabranjuje rad barbirima. Ipak, u privatnim kućama razvilo se
“barbirenje na crno”, nadri – barbirenje pa je sve do Prvog
svjetskog rata u Toplicama bilo barbireno oko 50 000 ljudi
godišnje. Zadnji toplički barbir, Miško Bešenić Čavlek obavio je
posljednje barbirenje 1978. godine.
18.2.1732. U Varaždinu je održana svečana
instalacija grofa Ivana Draškovića (vlasnika
Trakošćana, Vinice, Klenovnika i Zelendvora) za novog hrvatskog
bana. Prisegu je grof Ivan Drašković položio u Isusovačkoj crkvi
(današnjoj Katedrali), a potom je na glavnom gradskom trgu
priređeno slavlje na kojem se besplatno točilo vino i pekao vol.