Prije gotovo punih 40 godina Grad Varaždin se obvezao bogatoj ostavštini najvećeg varaždinskog slikara Miljenka Stančića osigurati stalni postav.
Do dana današnjeg ta obveza nije ispoštovana iz raznih razloga, a sadašnji ravnatelj Gradskog muzeja Varaždin Miran Bojanić Morandini kaže kako je problem bio u tome što nije postojao adekvatan prostor.
To bi se, kako se sada čini, moglo uskoro promijeniti. Naime, zgrada bivše Varteksove robne kuće na Franjevačkom trgu – koju Grad Varaždin namjerava kupiti te je dati na upravljanje Muzeju – trebala bi biti taj dugo očekivani Stančićev ‘dom’. Tako barem najavljuje ravnatelj.
– Na prvome katu te zgrade, i u potkrovlju prema potrebi, zamislili smo da bi bila galerija Stančić-Režek. To bi bio postav koji bi se mijenjao dva do tri puta godišnje, s obzirom da na tako malome prostoru nije moguće odjednom prikazati tako velikog slikara kao što je Miljenko Stančić; i njegova djela, i njegov život, stvaralačke faze i slično – najavio je na jučerašnjoj sjednici Gradskog vijeća Bojanić Morandini, obrazlažući realnu potrebu za kupnjom te zgrade.
Cijena nije mala, iznosi 10 milijuna kuna, ali je, kako se čini, s obzirom da se prostire na oko 2600 četvornih metara na nekoliko etaža, riječ o relativno povoljnoj cijeni. S time da ona i nije konačna.
Važno je i spomenuti da pravo prvokupa ima Grad Varaždin, jer je zgrada zaštićena.
– Zgrada je u iznimno dobrom stanju i riješila bi mnoge probleme za deponiranje muzejske građe. Naime, javno je izloženo tek 5 posto fundusa koji muzej posjeduje – napomenuo je ravnatelj, dodajući kako ta stara građevina u samome središtu Varaždina u podrumu ima i – atomsko sklonište!
Osim te dvije funkcije – galerija Stančić-Režek te arhiva – zgrada bi imala, prema planu, još jednu namjenu.
– U prizemlju smo zamislili da bude multimedijska dvorana, onakva kakve je sada u palači Herzer. Ona je posve opremljena, ali je u potkrovlju i nije prikladno da se prolazi kroz tamošnji postav, a često imamo i više upita za iste termine. Isto tako, u prizemlju ove nove zgrade bila bi i galerija za povremene izložbe – iznio je planove Bojanić Morandini.
On smatra da se s galerijskim i muzejskim prostorima u gradu ne može pretjerati, argumentirajući kako primjerice Beč ima više galerija i muzeja nego cijela Hrvatska.
– Prije 20-ak godina Varaždin je imao gotovo dvostruko više galerija danas. Danas su aktivne svega tri. To su salon palače Sermage, koji ima 40 kvadrata, galerija ‘Zlati ajngel’, s još manje kvadrata, i Galerijski centar u Uskoj ulici, jedva 40 kvadrata.
I na kraju, ne najmanje važno, Morandini je ukazao na to da su svi poslovni prostori dio iste čestice – od slastičarne na Korzu preko kavane Ritz do Zlatarne Celje, a još dva prostora nisu iznajmljena.
– Trenutni prihodi od najamnina dovoljni su za pokrivanje kompletnog hladnog pogona u tom objektu – istaknuo je Morandini.
Gradski vijećnici na kraju su većinom glasova (15 za, 2 HDZ-ova vijećnika protiv, 2 Hrastova vijećnika suzdržana) izglasali odluku kojom se gradskoj vlasti daje ‘zeleno svjetlo’ da krene u pregovore oko kupnje toga objekta. To još uvijek ne znači da će Grad kupiti tu nekretninu, niti je to odluka kojom se izglasalo da se krene u zaduživanje Grada. Gradsko vijeće zatražilo je od gradske uprave i uprave muzeja detaljnu financijsku konstrukciju vezanu uz taj projekt.
Ipak, gradonačelnik Goran Habuš već je iznio koliko bi, po toj cijeni, Grad godišnje koštala otplata toga objekta – oko 1,1 milijun kuna.
– To neće biti preveliki pritisak za gradski proračun – rekao je Habuš i odgovorio onima koji su zagovorali trgovačku djelatnost u toj zgradi:
– Mnogi su bili proteklih godina tu i gledali zgradu. Zara je rekla da je premalo izloga, Müller je odustao zbog nepostojanja parkinga u neposrednoj blizini… Sada imamo prostor koji ne generira ništa, zjapi prazan.
> Znate li da su Stari grad gradski oci 1925. godine htjeli – srušiti?!
