Prva gimnazija Varaždin ove je godine proslavila svoj 380. rođendan. Osim bogate tradicije, brojnih aktivnosti i projekata, uspjeha i priznanja – škola je poznata i po umjetničkom i kreativnom radu učenika.
Ove će godine, 27. studenog, dvadeset i drugi rođendan proslaviti dramska družina ‘Theatron’ koju su osnovale tadašnje učenice Prve gimnazije Varaždin.
Tim povodom ispitali smo povijest Theatrona te razgovarali s jednom od osnivačica, danas kazališnom redateljicom Ksenijom Krčar, voditeljicom družine od samih početaka pa sve do danas, profesoricom hrvatskog jezika na Prvoj gimnaziji Bojanom Barlek, glumcem Janom Kerekešom, koji je također bio dio Theatrona te sadašnjim članom Matijom Benićem, učenikom 4. razreda Prve gimnazije, kojemu je želja upisati režiju.
Theatron je prva školska dramska družina nakon ‘Potepuha’ iz šezdesetih godina dvadesetog stoljeća čije djelovanje nije ograničeno samo na školske izvedbe.
‘Slike s izložbe’
Osnivanje družine pokrenule su tadašnje učenice Renata Horvatek, Ksenija Krčar, Vesna Martinčević i Dunja Vujec, a vrlo brzo pridružili su im se i ostali učenici koji su se željeli baviti nekim oblicima kreativnog stvaralaštva.
– Moje prijateljice Renata Horvatek, Vesna Martinčević i ja statirale smo u kazalištu i zaključile da bi se time zaista htjele baviti i željele smo napraviti predstavu na Gimnaziji. Obratile smo se našoj razrednici Bojani Barlek da nam pomogne u realizaciji. Ona je pristala i sredila nam je podrumski prostor Gimnazije kako bismo imali gdje raditi – opisala je početke osnivanja Theatrona, redateljica Ksenija Krčar.
Kaže kaže kako je cijela ideja za predstavu nastala na podu njezine sobe, gdje su ona i prijateljica Renata čitale poeziju te došle na ideju da naprave predstavu od stihova.
– Tako je nastala prva predstava ‘Slike s izložbe’ koja je sadržavala tekstove pjesama od tridesetak autora, a inspiracija nam je bila skladba Musorkskog ‘Slike s izložbe’. Napisale smo tekst i počele raditi predstavu, a putem su nam se počeli priključivati ljudi koji su htjeli raditi na predstavi – istaknula je Ksenija.
‘Slike s izložbe’ (Domagoj Varjačić, Vesna Martinčević, Tihana Zgrebec, Tanja Kragulj, Ksenija Krčar, Renata Horvatek, Nikola Habek, Nena Ružić)
Ispričala nam je da je mnogo učenika radilo na toj predstavi te da su osim glumaca, scenografa, tehničke podrške sakupili i likovne umjetnike. Svatko od njih naslikao je jednu sliku prema tekstu koji su napisale. Svi su se podjelili u poslove i organizirali poput malog kazališta.
Tako je nastao Theatron, a Ksenija nam je otkrila i kako su došle na ideju za naziv družine.
– Pišući tekst za predstavu na podu moje sobe i listajući rječnik stranih riječi naletjele smo na riječ Theatron, a budući da smo htjele da naziv bude povezan s kazalištem, odlučile smo da će se tako zvati naša dramska družina.
Dodaje da je cijeli koncept bio jako dobar, a provedba na razini njihovih mogućnosti, bez nekog velikog kazališnog znanja.
– Između ostalog, ja sam snimku predstave poslala u Prag na akademiju i njima se stvarno svidjelo to što smo napravili, a ja sam na prijemnom analizirala i objasnila cijeli proces rada i nastanka predstave.
Suradnja i veselje na prvome mjestu
Profesorica Bojana Barlek kaže kako je ona zapravo slučajno postala voditeljica Theatrona.
– Tek sam počela raditi na Prvoj gimnaziji i moje tadašnje učenice Renata Horvatek, Ksenija Krčar, Vesna Martinčević došle su me pitati želim li voditi njihovu dramsku družinu te su mi iznijele ideju o predstavi koju žele napraviti.
Kaže kako je ona samo voditeljica i suradnica, a sve ostalo prepušta učenicima. Želi da sami izraze svoje ideje, a ona ih samo korigira i upućuje savjete, nastojeći ih ne cenzurirati.
– Dramski rad u školi ponajprije smatram odgojnim radom, a ne pripremom za akademiju ili slično. Mi se zapravo puno igramo i nama je na prvome mjestu da u suradnji i veselju napravimo nešto novo. Savršenstvo nije važno – kaže profesorica Barlek.
Iako tvrdi kako rad u Theatronu nije priprema za akademiju, zasigurno je vrlo dobra podloga, što nam potvrđuju primjeri akademski obrazovane redateljice koja ga je osnovala i glumca, Jana Kerekeša, koji je također svojevremeno pohađao Theatron.
– Meni je bilo predivno u Theatronu. Smatram ga nekom bazom, sigurnom zonom u srednjoj školi, terminom koji smo svi uvijek jedva čekali. Uvijek smo bili dobro vođeni od strane profesorice Barlek. Naravno, oni koji su htjeli mogli su naučiti puno. Radili smo jako korisne vježbe, oslobađali se na razne načine i ono što je najvažnije dobro smo se zabavljali i igrali – prisjetio se Jan Kerekeš
Jan također ističe kako je kod Theatrona posebno dobro to što profesorica Barlek ne kreira glumce, već zajedno sa srednjoškolcima uživa u stvaranju onoga što ih veseli i dopušta im da realiziraju svoje ideje, ne namećući im apsolutno ništa. Kaže da je na Theatronu prisutno mnogo igre, veselja, zajedništva i ljubavi prema kazalištu.
– Apsolutno sve je primjenjivo na studij glume i nema ni jedne stvari u Theatronu koja bi bila kriva ili nepotrebna za kasniji glumački život. Posebno sam ponosan što smo realizirali predstavu ‘Vremena puna tišine’, za koju sam ja napisao tekst i preveo ga na engleski. Prijavili smo se na festival u San Remo i od 364 prijavljene predstave iz cijelog svijeta, bili smo odabrani u 30 finalista, došli u San Remo i po ocjenama žirija bili smo drugi – otkrio je Jan.
Sadašnji član Theatrona, učenik Prve gimnazije Varaždin, Matija Benić ima ambicije upisati režiju koja ga fascinira još od 7. razreda.
– To što sam se uključio u Theatron jako mi puno pomaže u pripremanju za režiju. Budući da snimam filmove, svi glumci u mojih filmovima su iz Theatrona. Profesorica Barlek je izvrstan pedagog, a radeći predstave svi smo zajedno naučili surađivati i razgovarati jedni s drugima i mislim da je to vrlo važno. Naučili smo kako raditi na kazališnoj predstavi zajedno, kako raditi na filmu zajedno i Theatron je odlično mjesto na kojem možeš dobiti takva iskustva – rekao je Matija.
Matija je izdvojio predstavu za koju smatra da im je svima najdraža ‘Legenda o grofu ciganinu’ s kojom su bili u Portugalu i tamo su ju dva puta izvodili.
Kaže kako je najzanimljiviji početak – sama ideja i pripreme te kako će sljedeća predstava koju sada počinju raditi biti za LiDraNo.
