Mlada varaždinska umjetnica Dina Zebec prošlog je tjedna u sklopu svoje prve samostalne izložbe izložila radove vezane uz tematiku šume. Riječ je o radovima izrađenim u kombiniranoj tehnici, gdje autorica spaja grafiku s ručno rađenim papirom, a Dina nam je otkrila kako je to tehnika koju u Hrvatskoj koristi malo umjetnika. Osim toga s njom smo porazgovarali o njezinom umjetničkom putu, ali i planovima za budućnost.
– Završila sam Akademiju primijenjenih umjetnosti u Rijeci, smjer likovna pedagogija. Poslije toga sam imala sreće pa se brzo zaposlila, najprije sam radila na tri osnovne škole, a potom na varaždinskoj Drugoj osnovnoj, gdje sam predavala likovnu kulturu – započela je Dina i dodala.
– Još od osnovne škole me zanima likovna umjetnost, već sam tad krenula crtkarati, tako da je Srednja škola za dizajn, tekstil i odjeću bio logičan izbor. Ta se škola pokazala odličnim izborom jer sam naučila crtati, slikati, imali smo mnogo praktične nastave, što mi je kasnije bila odlična podloga za upisivanje Akademije.
Za vrijeme srednjoškolskog obrazovanja, kaže Dina, dosta je poticana kreativnost i snalažljivost, a smatra kako upravo to nedostaje današnjoj djeci.
Radovi šumske tematike nastali su – slučajno
Kreativnost i uživanje u onome što radi s vremenom su rezultirali prvom samostalnom izložbom naziva ‘Šuma’, koja je prošlog utorka otvorena u Galeriji HDLU, u Kuli stražarnici Staroga grada Varaždin.
> ‘Šuma’ Dine Zebec: Recikliram papir u boji i novine te dodajem bilje na grafike
– Po završetku fakulteta sam dvije godine izlagala na Špancirfestu u Uskoj ulici, a ovo je prva je to samostalna izložba, ranije sam imala samo zajedničke izložbe na fakultetu. Radovi su dio mog diplomskog rada, a na ideji i realizaciji sam radila cijelu godinu. Riječ je o grafikama koje su podsjećale na stabla i šumu, a taj je motiv nastao slučajno i neplanirano – rekla je Dina i nastavila.
– Krenula sam raditi grafike, odnosno skice, koje su sadržavale čvrste linijske crteže i kad sam to predala profesoru rekao je kako ga to podsjeća na stabla i šumu. Onda sam imala ideje kako bih mogla od toga napraviti instalacije, uključiti svjetlo i zvukove te napraviti i dočarati ambijent šume.
Ipak, radeći na toj ideji shvatila je nešto što je promijenilo put njezinog umjetničkog stvaralaštva.
– Sve je vodilo toj ideji, ali sam u jednom trenutku shvatila da uopće nema smisla da pišem o šumi, prirodi i ekologiji kad istovremeno potrošim veliku količinu pleksiglasa, materijala i svega umjetnog kako bih stvorila ambijent nečeg prirodnog. Baš je u to vrijeme bila radionica na fakultetu s temom ručno rađenog papira i tad sam shvatila da je to za mene.
Na radionici se upoznala s osnovama tehnike izrade papira, a onda je krenula samostalno isprobavati.
U početku je bilo svega jer iako izgleda lagano, nije samo tako napraviti papir, pogotovo kad sam, prije svega, htjela koristi prirodne sirovine.
– Nisam koristila celulozu već sam reciklirala novine i stare papire u što sam ukomponirala svoje grafike koje nisam htjela tiskati na papirima već samo koristila ‘otpatke’ od papira na kojima smo radili grafike na fakultetu. Osim toga nisam htjela koristiti pigmente od boja. Naime,tvornički papiri imaju u sebi jako puno pigmenata, tako da kad ih smelješ dobiješ savršenu boju. Sušeno bilje korišteno u radovima je također ‘otpad’ s obzirom da je moja mama prije izrađivala slike s prešanim biljem – objasnila je Dina.
Radovi ove umjetnice su gotovo u potpunosti ekološki, umjetno je jedino vezivo koje je potrebno, ali Dina se trudi što više reciklirati.
‘Imam faze u stvaralaštvu kad ne radim ništa’
Na pitanje što je najviše inspirira te kad je najaktivnija u umjetničkom pogledu, otkrila je kako najviše radi ljeti. S obzirom da je najviše fokusirana na izradu papira, taj je proces, iz praktičnih razloga, najjednostavnije činiti kad je vani toplo.
– U svom stvaralaštvu uistinu imam faze kad mi se mjesecima ne radi ništa, a onda u jednom trenutku, kad dobijem ideju, sjednem i ne odustajem, nisam mirna dok to ne ostvarim. Nakon ostvarenja cilja često imam stanku, nekad dužu nekad kraću. Volim istraživati internetske stranice, naročito ‘Uradi sam’, jer gledajući te stranice često dobijem ideje.
Dinine stvaralačke faze, kaže, ne uključuju samo izradu papira.
– Pokušavam uvijek nešto uklopiti u to. Tako sam jedan Špancirfest uklopila stare slike Varaždina u papire što je bio zgodan suvenir. Osim toga, oslikavala sam kod kuće stol, radile slike za stan, izrađivala nakit, to sve baš ovisi o fazama.
Planovi za budućnost
Po pitanju planova za budućnost, u jedno je sigurna.
– Definitvno budem nastavila s tehnikom papira jer je zanimljiva i nisam vidjela mnogo umjetnika koji se time bave. U prilog tome govori i to da pisajući diplomski nije uopće bilo literature o toj temi, svega jedan umjetnik u Hrvatskoj koristi tu tehniku, ali ni on ne radi na isti način kao ja. Sama sam proučavala drevne, azijske tehnike izrade papira koje su većinom tajne, iako postoje sad već neki video materijali, ali je teško napraviti točno takav papir kakav su radili oni.
Dina je s braćom Eldan surađivala na predstavi ‘Kvadratura kruga’, točnije, radila je scenografiju.
– Trenutno dogovaramo neke radionice u Centru za mlade, a možda i tamo izložim neke radove jer osim velikih, imam i seriju manjih. Izložbe i svi moji radovi su namijenjeni i za prodaju.
– U pravilu je do sad publika dobro reagirala, iako je teško objasniti sam proces izrade tih radova, zvuči im apstraktno, naročito ako se nikad nisu susreli s procecom izrade papira ili grafikom. Ipak, gotovo svima se sviđa, naoročito male slike koje mogu služiti kao poklon ili suvenir – zaključila je umjetnica koja s prodajom svojih djela zasigurno neće imati problema.
