Znam zašto je gorio Cekin

Ta mi je spoznaja, otkriće piromana u Cekinu, sinula zato što imam veliko srce. Dopustila sam varaždinskoj sotonističkoj sekti Crnoj zori da u sinagogi održe neku trulu seansu prizivanja demona. Crne zastave, vatra, ritualni obredi i black metal glazba, ima li većeg stereotipa?

– Šta se niste mogli malo modernizirati? Pa već desetljećima furate istu spiku, nije ni čudo da nitko ne vjeruje da postojite – rekla sam crnom svećeniku, koji mi je pružio crnu knjigu i zamolio me da ju pročitam, jer kao on ju je napisao.

Otvorila sam prvu stranicu, prva rečenica bila je: ‘U početku bijaše tama.’ Znala sam da će knjiga biti teška debilana, dosadnija od Gospine biografije koju piše moja frendica vidjelica Vicka iz Međugorja.

– Ne možeš semplirat i malo izmijenit riječi iz Biblije i reći da je tvoj autorski rad – rekla sam crnom svećeniku.
– Kako se usuđuješ, Biblija je fuj – rekao je.
– Super ti je argument.
– Moju je knjigu potvrdilo predsjedništvo Crne ruže, luciferijanske skupine koja djeluje u Hrvatskoj i svijetu, ja sam suptilni genij kao Aleksandar Milles, pitaj Nebojšu Buđanovca ako ne vjeruješ – ponosno je govorio o sebi i svojem crnom molitveniku.
– I misliš da te ovi balavci razumiju? – pokazala sam na malog koji se nije činio stariji od 15 godina.
– Mi biramo inteligentne, ali i povučene, emotivne mlade ljude.
– Kao svećenici?
– Ja sam svećenik.
– Mislim, kao katolički svećenici?
– Fuj grešnice, kako se usuđuješ tako me vrijeđati?
– Mislila sam da ste vi sotonisti čvršći.
Činilo se da sam ga uvrijedila tom izjavom.
– Ti nikad nećeš postati naša članica! – odbrusio je.
– Razočarala sam Vas?
– Takvo razočaranje nisam doživio od kad je naš nekadašnji član Dejan otišao iz Crne zore u udrugu Anđeli čuvari. Još i danas taj dan obilježavamo kao dan žalosti – izjadao se i otvorio crnu knjižicu.

Crna misa je počela i trajala je manje od pola sata. Najprije su progutali tablete koje im je podijeli svećenik. Oko nas bile su svijeće, a pred nama postolje, kao oltar. Svatko je trebao dati neki dio sebe kako bi se sve spalilo u posudici. Bio je to prinos demonu, u biti Sotoni, kojega su prizivali da bi uspjeli ostvariti nešto u životu. Ostali su se zarezali i dali krv, a ja dio kose. Mali varaždinski sotonisti s kukuljicama na glavama gledali su kako iz posude suklja crni dim, držali su se za ruke i u transu mantrali: ‘Droga me je, droga me je zela.’

Miris spaljene kose djelovao je na mene kao kolačić madlen na Marsela Prusta. Spojila sam miris paljenja s onim što je govorio crni svećenik i došla do rješenja za uzrok požara u Cekinu. Crni svećenik govorio je o black metal pokretu i paljenju crkvi u Skandinaviji i kršćanima koji su postali svjesni svojih paganskih, vikinških korijena.

– Prije tisuću godina mnoga su zvjerstva učinjena u ime križa i sad su se osviješteni mladi ljudi jednakim nasiljem željeli osvetiti kršćanima i vratiti se u prirodno stanje duhovne harmonije – propovijedao je crni svećenik.

Shvatila sam da je tijekom desetljeća tako i varaždinskom narodu nametana kapitalistička vjera u superbrzo tovljene i antibioticima i geemoom nabrijane piliće da su zaboravili na prijašnji prirodni ekološki uzgoj.

Ali pojavom OPG-ova, pojedini pripadnici varaždinskog naroda spoznali su da postoje pilići koji dugo žive, koji jedu polako, ubijaju ih kad su biološki pri kraju života i nemaju suvišne kemije u svojem mesu. Stoga su odlučili, poput skandinavskih sotonista, zatrti svaki trag lažne i nasilne ideologije tajkunskog kapitalizma.

Otišla sam u prostore zadruge Varaždinsko povrće jer sam čula da se tamo okupljaju poljoprivrednici sotonisti i peradari anarhisti te smišljaju svoje osvetničke planove.

Upala sam unutra usred projekcije filma, čija je produkcija podjećala na neki snuff film. Tama, sjene, šumovi, prekidi, gore nego na MAX TV-u. U svim scenama u glavnom planu bila je Kokina tvornica u Jalkovečkoj ulici, oko nje trčkarali su vatrogasci kao u seriji Rescue me. Netko je čak montirao u snimku i soundtrack serije, onu stvar: ‘On another day c’mon c’mon’. Mali varaždinski peradarski proizvođači s kukuljicama na glavama gledali su na snimci kako iz znaka CEKIN suklja crni dim, držali su se za ruke i u transu mantrali: ‘Koka me je, koka me je zela’.

Povezani sadržaj
Preporučeno
Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail info@varazdinski.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari
Najnovije