Nije bilo nužno razumjeti svaku riječ da bi se u njemu prepoznala abeceda straha, bestidnost kojima je nazivan politički protivnik, vizije užasa koje su se ocrtavale. Shvaćao sam cilj toga novoga, nepoznatog jezika, a on se zvao užas, i to užas koji se svakog dana sve dublje utiskivao u ljudska lica.
Dva su način na koji se može govoriti o svakom događaju.
Jedan je hladan, objektivan, statistički.
Drugi način obilježen je ljudskom perspektivom, uključenošću u sam događaj, proživljavanjem.
Kada govorimo o traumi, bilo individualnoj, bilo kolektivnoj, jaz između dva pristupa produbljuje se.
Govoriti o genocidu mučno je po sebi, a govoriti o njemu iz osobne perspektive nezamisliva je zadaća.
Švicarski pisac Lukas Bärfuss ipak je to učinio u svojem djelu Sto dana.
Iz ljudske perspektive, kroz oči naprednog zapadnjaka, govori o uzrocima, činu i posljedicama genocida u Ruandi godine 1994., no ne zanemaruje ni stranu ljudskog bića kojeg pogoni žudnja, koje traži ljubav i projicira ideale u kruti svijet.
Autor: Lukas Bärfuss.
Naslov: Sto dana/Hundert Tage.
Izdavač: Edicije Božićević, Zagreb, 2015.
Prijevod: Nataša Medved.
