Izabrani domaći i strani umjetnici stavljeni su pod zajednički nazivnik 'artistry' odnosno 'umješnost' obrađujući širok spektar socijalnih tema i vlastitih promišljanja...
U nedjelju, 9. lipnja, zatvoreno je 18. izdanje Dana
performansa koji su u Varaždinu trajali od četvrtka.
Izabrani domaći i strani umjetnici stavljeni su pod zajednički
nazivnik ‘artistry’ odnosno ‘umješnost’ obrađujući širok spektar
socijalnih tema i vlastitih promišljanja u različitim formama
kroz koje kanaliziraju i potvrđuju vjeru u snagu i značaj
umjetničkog stvaralaštva.
– Ovog puta nije bilo tematske okosnice kao ranijih godina kada
su autori odabrani po tematskom ključu. Ove se godine radilo o
dosta šarolikom društvu umjetnika sa različitim promišljanjima,
idejama i poetikama, a ono što je kustos Branko
Franceschi istaknuo, povezuje ih umješnost u vjeri u
snagu umjetnosti – rekao je Ivan Mesek,
ravnatelj Gradskog muzeja Varaždin.
– Na ovogodišnjim Danima performansa dogodio se
kvalitativni iskorak što nam je bila i ideja u povezivanju sa
Galerijskim centrom. Ovo fuzioniranje povedalo je financijske i
ljudske kapacitete, pa smo mogli dovesti vedi broj autora i
zahtjevnije izložbe – ističe Mesek.Festival je ušao u
punoljetnost i ove je godine po prvi puta organizator bio
Gradski muzej, budući da je dosadašnji nositelj
festivala Galerijski centrar pripojen muzeju.
Izložba Brace Dimitrijevida ‘Od kamena do
videa’, autora koji je stvarao i definirao konceptualnu
umjetnost u svijetu, moći će se u salonu palače Sermage pogledati
do 15. rujna.
Dani performansa doveli su u Varaždin i doajene hrvatske
umjetnosti Marijana Molnara koji je izveo
performance ‘Nostalgija – čitanje starih novina’ i Željka
Kipkea s projekcijom videa ‘We Turn in the Fire,
Consumed by Subterraneu’, koji je nastao nakon prošlogodišnjeg
performansa u kojem je autor spalio 50 primjeraka knjige ‘Vodič
kroz subterraneus’.
Predstavljene su i mlađe generacije suvremene umjetnosti.
Nika Rukavina je na Korzu izvela performans
‘Whipping’, koji se bavi neravnopravnošdu žena kroz povijesnu
perspektivu, fokusirajući današnje pomanjkanje samosvijesti.
Josipa Bubaš izvela je performance ‘Horror
vacui’, u kojem se bavi istraživanjem prostora tijelom i glasom i
ispituje što ostaje kada se u nastupu svi izvedbeni
materijali potroše.
Goran Škofić predstavio se projekcijom videa
‘Sektor’. Škofić je, snimajući radnike škvera koji aktom varenja
stvaraju audio vizualnu kompoziciju, kroz manipulaciju u montaži
prikazao simbiozu industrije i umjetnosti.
Povjesničar umjetnosti Marko Stamenković održao
je predavanje ‘Plamen za slobodu’ u kojem propitkuje ulogu
‘tijela koje gori’ u javnom prostoru, a naglasak je bio na
slučaju Ryszarda Siwieca u Varšavi 1968. godine
što je bio prvi slučaj protestnog samospaljivanja u centralnoj i
istočnoj Europi ali i onog poznatijeg, Jana
Palacha u Pragu 1969. Stamenković istražuje na koji
način ‘goruće tijelo’ komunicira sa pripadnicima zajednice sa
kojima se protagonist identificira i na koji način ovakav čin kao
vizualna komunikacija uspijeva mobilizirati promatrača.
Švicarski umjetnik Andrea Marioni kroz svoj
monodramatski performans kritizira odnos europljana prema
migrantima i izbjeglicama i perspektivu kroz koju europljani
gledaju na volontere koji se susredu sa posttraumatskim
sindromom, a samim nazivom performansa ‘Crazy holidays’ naglašava
apsurd odnosa – riječ o nazivu prijevoznika u Grčkoj koji je
prevozio migrante u vojni kamp.
Najprovokativniji nastup pod nazivom ‘Candy venus bakes’ izvela
je mađarska umjetnica Andrea Fajgerne Dudas zadnjeg dana
festivala. Performans je svojevrsni hommage projektu Valie Export
koja je 1969. izrezala odjedu i pokazala genitalije kao
feministički statement. Tematizira ulogu majke, umjetnice, žene
koja prihvaća i voli svoje, kako sama kaže, prekomjerno teško
tijelo te žvakajući čokoladu radi glazuru na torti koja se nudi
publici.
Festival sve više razvija i popratni glazbeni dio programa.
Prijašnjih godina nastupili su Ivanka i Mrle, te
Mayalesi, a ove godine je to bio Edo
Maajka potpomonut varaždinskom glazbenicom
Diyalom jer, kako je naglasio Mesek, želja je
dovoditi glazbenike koji imaju prepoznatljiv vlastiti izričaj.
– Veselimo se idućem izdanju Dana performansa i novom iskoraku, a
za iduću godinu već sada pripremamo još širi i veći projekt –
najavio je Ivan Mesek.