Kao rođena Varaždinka ne samo da je vrlo vješta, nego u tome i silno uživa, pa kaže da bicikl vozi i u pauzama proba koje se, inače, ovih vrelih dana održavaju kasno navečer, oko ponoći u Veroni.
Svoju prvu Traviatu u veronskoj Areni hrvatska sopranistica
Lana Kos otpjevala je još 2011., a kao Violetta
Valery na slavnu se pozornicu vratila i 2013.
Tog svog drugog ljeta u Veroni Lana Kos je bila i jedna od
opernih zvijezda koje su nastupile na gala koncertu kojim se
proslavljala stota godišnjica prve operne produkcije u slavnom
amfiteatru, a onda je 2014. pozvana da u gradu veronskih
ljubavnika otpjeva ulogu Julije u Gounodovoj operi ‘Romeo i
Julija’.
Jedan od najvećih i najpoznatijih opernih festivala na svijetu,
čije je vodstvo lani preuzela velika veronska i svjetska
pjevačica Cecilia Gasdia, ovog je ljeta ponovno angažirao Lanu
Kos, uz bok najpopularnijim i najtraženijim opernim zvijezdama
današnjice kao što su Anna Netrebko ili
Aleksandra Kurzak.
Malo Modernija Carmen
Nije lako glasom, bez mikrofona, ispuniti ogroman auditorij s
petnaest tisuća gledatelja koji u Veronu hrle sa svih strana
svijeta. Zbog toga veronska arena od pjevača zahtijeva
gladijatorsku hrabrost, smionost i snagu. Lana Kos već je
dokazala da sve to ima, što ne znači da je uzbuđenje manje pri
svakom novom izlasku na tu pozornicu.
Ovog ljeta nastupa u dvije uloge. Prva je ona Micaële u Bizetovoj
Carmen. Režiser je slavni Hugo de Ana s kojim je
naša umjetnica već mnogo puta surađivala, pa i u svojoj prvoj
veronskoj Traviatti, kada je jednu od najtežih Violettinijih
arija pjevala podignuta uvis na divovskom okviru slike,
šest-sedam metara iznad pozornice.
– Ova režija Carmen je malo modernija i meni se jako sviđa,
između ostalog i zato što u njoj dolazi do izražaja upravo snaga
i hrabrost lika Micaële – rekla je iz Verone Lana Kos, dodajući
kako je redatelju prigovorila samo zbog jednog detalja.
– Dok pjevam najljepšu ariju Don Joseu, moram mu napraviti
sendvič za koji režem sir. Odmah sam asistentu redatelja rekla da
ću to napraviti vrlo brzo da se točka ne bi pretvorila u ariju o
siru, umjesto o ljubavi – rekla je uz smijeh.
Smije se i dok priča kako je u toj ulozi napredovala od magarca
do bicikla. Naime, u produkciji Giancarla del Monaca u Izraelu,
na tvrđavi Masada, ulazila je na scenu jašući na magarcu, a sada
će se na veronsku pozornicu dovesti na biciklu. Kao rođena
Varaždinka ne samo da je vrlo vješta, nego u tome i silno uživa,
pa kaže da bicikl vozi i u pauzama proba koje se, inače, ovih
vrelih dana održavaju kasno navečer, oko ponoći.
No osim druge ženske uloge u Carmen, Lana Kos u Veroni ovog ljeta
ponovo pjeva i glavnu ulogu u Traviatti. Da je trenutno jedna od
najtraženijih Violetta na svijetu, potvrđuje i činjenica što će
joj to biti već dvadeseta produkcija Traviatte u kojoj nastupa,
dok će ona dvadeset i prva biti sljedeće godine u madridskom
Teatru Real.
Uz to, ovogodišnja produkcija Traviatte u Veroni na tužan je
način dobila svoje mjesto u povijesti kao zadnja kreacija
legendarnog talijanskog filmskog i opernog redatelja Franca
Zeffirellija, koji je umro samo šest dana prije premijere. Budući
da će nastupima u kolovozu i početkom rujna zaključiti veronsku
sezonu, Lana Kos je na premijeri bila u gledalištu.
– Verona se s velikim poštovanjem i ljubavlju oprostila od
Zeffirellija. Prije same predstave, uz minutu šutnje, na
pozornici je podignuto veliko platno s kojeg nam je govorio sam
Zeffirelli, o Traviatti i o životu umjetnika, a sudbonosnom se
pokazala i sama njegova režija koja počinje, prije uvertire,
pogrebnom povorkom koja prođe pozornicom – ispričala nam je Lana
Kos koja je u gledalištu uživala i u Zeffirellijevom ‘Trubaduru’.
Najljepši kič na svijetu
– Njegove predstave su uvijek raskošne, ti kostimi i
scenografija… Sve je to kič, ali najljepši i najdivniji kič na
svijetu koji postoji – kaže o spektakularnom Zeffirellijevom
stilu Lana Kos.
Nova režija Traviatte, kao i većina produkcija na ogromnoj
pozornici Veronske arene, od nje zahtijeva ne samo vokalno
savršenstvo, nego i izvrsnu fizičku kondiciju. U ovoj predstavi
tako između velikih arija, a sve u velikoj raskošnoj haljini,
mora silaziti i uspinjati se uskim zavojitim stepenicama. I opet
pjeva visoko iznad pozornice, u maloj sobici koja je uklopljena u
veliku scenografiju poput slike visoko na ikonostasu neke crkve.
– Nema ograde pa se čovjeku pomalo i zavrti u glavi od visine,
ali i od spoznaje da je krevet isti onaj iz scenografije slavne
Zeffirellijeve filmske verzije Traviatte – rekla nam je hrvatska
umjetnica koja je usprkos svim zahtjevima presretna što još jedno
ljeto provodi u Veroni.
– To je jedan od rijetkih gradova na svijetu u kojem se osjećam
kao kod kuće i u kojem jako volim susresti kolege i prijatelje
godinama nakon što smo pjevali zajedno negdje drugdje. Među nama
ovdje vlada silna pozitivna energija – zaključuje Lana Kos.