Četvrta knjiga Krunoslava Kruljca evocira Varaždin kad je Korzo bio soba dnevnog boravka mladih ovoga grada. U njemu svoje mjesto nalazi više od stotinu ljudi i cijeli niz događaja toga vremena.
Knjiga pod naslovom ‘Korzo 66.’ autora
Krunoslava Kruljca predstavljena je u petak 6.
ožujka u varaždinskoj Gradskoj knjižnici.
O njoj su tom prilikom, uz samog autora, govorili Miroslav
Klemm, Nenad Slukić i Dražen Dretar, dok je dijelove iz
knjige čitala Ljubica Ribić.
Četvrta je to knjiga poznatog varaždinskog novinara. Prva koju je
objavio, ‘Galerija poznatih’, bila je zbirka
intervjua s više od 50 poznatijih ljudi u Hrvatskoj. Druga se
zvala ‘Pogled s jablana’, u kojoj je autor
evocirao uspomenu na sjajan rezultat nogometaša Varteksa i
senzacionalnu pobjedu nad Hajdukom u polufinalu kupa 1961.
godine. U trećoj, nazvanoj ‘Jagode na bunkeru’,
Kruljac je pisao o svome djetinjstvu, tako da se ova posljednja
na neki način nastavlja na nju. Naime, te 1961. godine Krunosljav
Kruljac imao je 21 godinu.
Knjiga počinje njegovim povratkom iz vojske, iz Beograda, na
proljeće 1966. A završava dočekom Nove godine 1967.
– Završava pomalo i tužno. Moja majka je bila teško bolesna i to
je zapravo njoj bila posljednja nova godina. Kad sam došao doma,
ona se naljutila kad sam je pitao zašto nije spavala. Rekla je:
‘Pa znaš da ja ne mogu zaspati dok ne čujem ključ u bravi’. Ona,
dakle, završava tužno, ali, Bože, to je život – kaže Kruljac.
A između te dvije vremenske točke autor memoarski priča o Korzu,
ljudima i događajima toga vremena. Bilo je to, kako je rečeno na
predstavljanju, vrijeme Beatlesa i mini-suknji.
– Korzo je tada bilo srce Varaždina, smatrao sam da je to soba
dnevnog boravka mladih Varaždina. Pogotovo ljeti. Sve je bilo
puno mladosti, tu su sklapana poznanstva, rađale su se ljubavi
koje su često prerasle u brakove. Na kraju krajeva, s Korza se
išlo prema bašči Starog grada, zna se zašto, a iz istih razloga
drugi su išli prema parku. Korzo je bio tada ono što je krasilo
mladost Varaždina. Imali su, naravno, oni svojih briga,
razmišljali i o Austriji, Njemačkoj i slično, ali tu su se rađale
ideje, planovi i Korzo su svi ti mladi ljudi smatrali svojim –
priča autor o važnosti središnjeg trga za Varaždin u ono vrijeme.
No posebno je zanimljivo koliko je stvarnih ljudi Kruljac uspio
objediniti pod jednim naslovom.
– U knjizi spominjem više od stotinu imena i prezimena, ali i
nadimaka. U predgovoru je dr. Zdenka
Weber napisala da je mnoge te mlade dečke poznavala
samo po nadimku, a ne po imenu ili prezimenu. Puno ljudi je
spomenuto. Puno njih je već umrlo. Ali oni imaju svoju djecu i
unuke, oni su možda njima i pričali ‘joj, kak je nekad bilo
lijepo na Korzu’. Danas Korzo više nema tu funkciju, ono je tek
mjesto kroz koje se prolazi – ističe autor.
Knjiga vrvi vrlo preciznom faktografijom o događajima iz toga
vremena.
– Jedan znatan dio toga je iz glave, iz moje memorije, no naravno
da sam prelistao Varaždinske vijesti iz te
godine. Trebalo je izvući, selektirati i urediti podatke iz toga
vremena – kaže.
Dodaje da je ovo njegova četvrta knjiga.
– Četiri su strane svijeta, četiri su godišnja doba, ovo mi je
četvrta knjiga i tu definitivno završava moj opus – zaključuje
Krunoslav Kruljac.
