Branko Čegec putuje ne samo fizičkim svijetom, nego i njegovim duhovnim podsvijetovima, upijajući čulima stvarnost oko sebe, transformirajući je u impresionističke slike koje će zatim postati neka nova, čitateljeva stvarnost.
Varaždinski.hr i udruga Katapult u
rubrici iz područja književnosti ‘Svila i kadifa’ nedjeljom
predstavljaju poeziju i kratku prozu autorica i autora iz
Hrvatske, regije i šire. Uređuje: Lidija Deduš.
Ponekad čovjek ode na putovanje s kojega se vrati sa suvenirima u
koferu. Ponekad ti suveniri ostanu zapisani u čovjeku. Putujući
čovjek vidi, dodiruje, kuša, čuje i osjeti. Ono što osjeti
ponekad zapiše.
Tako je, zamišljam, nastao i Cetinjski rukopis – stvarnost koja,
kodirana formom i stihom, iz nekih dalekih predjela brdovitog
Balkana ulazi u naše dnevne sobe i umove.
Branko Čegec putuje ne samo fizičkim svijetom, nego i njegovim
duhovnim podsvijetovima, upijajući čulima stvarnost oko sebe,
transformirajući je u impresionističke slike koje će zatim
postati neka nova, čitateljeva stvarnost. Da nema ljudi koji
putuju, da ne postoje putovanja, nikad ne bismo saznali kako u
drugim zemljama mirišu konobari, koje im je boje vjera ili
nacionalni naboj. Stvarnost ponekad pruža otpor, prema lažnim
carstvima nastalim pod utjecajem multinacionalnih korporacija ili
vrijednosti dijametralno suprotnima od onih na kojima su
nastajale njihove tekovine, ali iz takve stvarnosti ponekad
nastaje najbolja književnost.
sredozemljem
i francusku
tjesnace
scile i haribde
svahili
koptski i mandarinski
marketinga
Branko Čegec (1957) diplomirao
Jugoslavenske jezike i književnosti i komparativnu
književnost na Filozosfkom fakultetu Sveučilišta u
Zagrebu.
Uređivao književnost u omladinskim novinama i
časopisima Polet i Pitanja.
Od 1995. do konca 1989. glavni urednik časopisa
Quorum, od 1989. do konca 1990. glavni i odgovorni
urednik lista za kulturu Oko, nakon toga do 1993.
urednik u izdavačkoj kući Mladost. Godine 1992.
pokrenuo vlastitu nakladničku kuću Meandar (od
2005. MeandarMedia), 1998. Hrvatske neovisne
nakladnike i bio njihov prvi predsjednik. Godine
1999. izabran je za predsjednika Odbora Goranova
proljeća, najveće hrvatske pjesničke manifestacije,
na čijem čelu ostaje do jeseni 2007.
Godine 2002. pokreće Centar za knjigu i Časopis za
knjigu Tema.
Od jeseni 2018. radi na Akademiji za umjetnost i
kulturu u Osijeku.
Objavio je petnaestak knjiga poezije, kritike,
esejistike i proze: Eros-Europa-Arafat (Zagreb,
1980), Zapadno-istočni spol (Zagreb, 1983),
Presvlačenje avangarde (Zagreb, 1983), Melankolični
ljetopis (Rijeka, 1988), Ekrani praznine (Zagreb,
1992), Fantom slobode (Zagreb, 1994), Nitko ne
govori hrvatski / Personne ne parle croate (s
M. Mićanovićem i I. Prtenjačom, Zagreb, 2002),
Sintaksa mesečine (Ljubljana, 2004), Tamno mjesto
(Zagreb, 2005), Tri krokodila (sa S. Karuzom i
M. Mićanovićem, Zagreb, 2005), Zapisi iz pustog
jezike (Zagreb, 2011), Pokret otpora (Zagreb,
2011), Pun mjesec u Istanbulu (Zagreb, 2012), Lune
pleine à Istanbul (Rustrel, Francuska, 2012),
Shopping terapia (Bratislava, 2012), Unatrag –
izabrane pjesme (Zagreb, 2014), Talačka kriza
(Zagreb, 2017), Uspon i pad Koševskog brda /
Sarajevo za prolaznike (Zagreb, 2019), Podemot i
padot na Koševskiot rid, Skopje, 2019), Cetinjski
rukopis (Cetinje, 2020, Zagreb, 2020), Nesvestana
pisma, s Miroslavom Mićanovićem (Zagreb, 2020).
Knjige poezije objavljene su mu na slovenskom,
makedonskom (3), slovačkom i francuskom (2) jeziku,
a pjesme su mu uvrštene i u tridesetak antologija,
izbora i pregleda u zemlji i inozemstvu.
Autor je ili koautor panorama i antologija
suvremene hrvatske književnosti Strast razlike,
tamni zvuk praznine (s Miroslavom Mićanovićem,
1995), Poza za proznu situaciju (Poznañ, Poljska,
2005) i Surfacing (s Mariom Suškom, Brownsville,
USA, 2014)
Nagrade: Goran za mlade pjesnike, Sedam sekretara
SKOJ-a, Plaketa sv. Kvirina za ukupan prinos
suvremenoj poeziji, Kočićevo pero, Julije Benešić
za knjigu kritika, Kiklop za knjigu poezije,
Goranov vijenac za ukupan prinos hrvatskom
pjesništvu.