'Blizina svega' knjiga je intuitivnih, opažajnih zapisa tih malih stvari koje prolaze mimo nas dok obavljamo život.
Varaždinski.hr i udruga Katapult u
rubrici iz područja književnosti ‘Svila i kadifa’ nedjeljom
predstavljaju poeziju i kratku prozu autorica i autora iz
Hrvatske, regije i šire. Uređuje: Lidija Deduš.
Male stvari i njihove velike istine
Ponekad mnogo toga što čovjek o životu treba znati, stane u jednu
rečenicu. Ne mora to biti niti složena rečenica, jer životne
istine najčešće dolaze upakirane jednostavno. Jednako se tako ne
događa često da čovjek primjećuje ono što se oko njega zaista
događa. Okupiran vlastitim brigama, nema vremena obraćati pažnju
na ono za što misli da su trivijalne, svakodnevne stvari. Ali
ipak su te, naizgled male i nevažne stvari, suština onoga što
nas, kao ljudska bića, obilježava.
Tuđi razgovori koje, slučajno ili namjerno, čujemo u gradskom
prometu, grafiti na koje nailazimo tumarajući gradom, ili neka
misao koju nikad ne bismo izgovorili naglas te naša tumačenja tih
malih životnih fenomena na koje, nepravedno, nikad ne gledamo kao
na fenomene, ono su što mi u svojoj suštini zaista jesmo. Kao što
je na fotografijama ponekad važnije ono što na njima nije
vidljivo, ali znamo da je prisutno jer je pogled protagoniste s
fotografije usmjeren upravo u to pa ćemo, ako smo dovoljno
maštoviti, konstruirati vlastitu priču ne bismo li se zabavili,
ili saznali nešto o sebi, tako je u tekstu ponekad najvažnije ono
što piše između redova, a u životu ono što drugi govore i rade, a
mi vidimo i čujemo.
Čovjek je racionalno i inteligentno biće, ali nadasve i
intuitivno – bez tog mehanizma on je sveden samo na puko
preživljavanje. ‘Blizina svega’ knjiga je
intuitivnih, opažajnih zapisa tih malih stvari koje prolaze mimo
nas dok obavljamo život. Živimo ga tek kad nam one uđu u fokus i
zaokupe dio naše pažnje. Bez malih stvari nema života – one su
pokretačka snaga i poluga kojom ćemo, jednom, možda, pomjeriti
svijet.
Bio sam prvi put na jogi. Ključno je, kaže učiteljica, slušati
svoje
tijelo, biti opušten, bol nije opcija, ne treba srljati u položaj
ako ga
ne možeš izvesti, istegni se koliko možeš, koliko ti tijelo tvoje
večeras
dozvoljava, opusti se, opusti, slažem se s njom, ali stisnem
zube
da stanem u položaj, samo lice opustim da nitko ne
primijeti
dok bol trpim, samo da nitko do mene ne dolazi, da nitko ne
viče, ne galami, da i ovo prođe pa da smo mirni.
* * *
Tramvaj broj devet. Djevojka se hvali djevojci da je u
oporučnoj
raspravi dobila stan u Zagrebu i jedno grobno mjesto.
* * *
Napravim trideset sklekova i sretan pozovem lift da
prošetam
do dućana. Iz lifta izađe Mirko Filipović.
* * *
Svaku večer kad legnemo na balkon, jedna sjajna točka
pojavi
se na vrhu obronka. Čini se kao da je netko upalio svjetla
na
jednom od planinarskih domova dok se točka ne počne
uzdizati
u nebo. To je Mars. A možda i nije, možda je nešto drugo.
Tko bi rekao da je Mars neka je-nije stvar. Kad se digne
dovoljno
visoko, idemo u krevet.
* * *
Bili smo u Novom Jelkovcu, žena nam je pokazala mačka kojeg
čuva u stanu koji čuva. Djeca su ga objesila žicom o
stablo.
Spasio ga je susjed, koji ga je odveo da mu zašiju rep, ali
je
poslije još jednom nastradao od petarde, pa su ga opet
šivali.
Pitali smo je kako se zove. A Miki.
* * *
Dječak plače na ringišpilu.
* * *
Djevojčica na ringišpilu viče Daj malo brže.
* * *
Presvlačim se
presvlačim se u kabini a
pored mene neka mama i neki josip
probavaju odijelo za maturu
odijelo ne valja
kaže josip
ništa nije dobro
široka su ramena
puše mu u struku
debela mu kravata
a ni boja baš ne paše
ali ne ne
kaže mama, ne ne cijelo vrijeme
ponavlja i zaključuje: josipe, to se tebi
čini
Iz knjige ‘Blizina svega’ (Fraktura, 2020.)
Ante Zlatko Stolica (Split, 1985.) odrastao je
na Sućidru; živi u Bistri, radi u Zagrebu. Diplomirao je hrvatski
jezik i filozofiju. Autor je nekoliko kratkih dokumentarnih i
igranih filmova; koscenarist je ‘Kratkog izleta’, dobitnika
Zlatne arene za najbolji film 2017. i Nagrade Mirko Kovač 2017.
za najbolji scenarij.