Periš ne piše iz prvog lica namećući svoju perspektivu nego iz pjesme u pjesmu mijenja uloge, ali propitkujući kroz te uloge druge pojedince propitkuje sebe i svoju, i uloge svakoga od nas...
Varaždinski.hr i udruga Katapult u
rubrici iz područja književnosti ‘Svila i kadifa’ nedjeljom
predstavljaju poeziju i kratku prozu autorica i autora iz
Hrvatske, regije i šire. Uređuje: Lidija Deduš.
Ako i nije istinito, dobro je smišljeno navodno je rekao
Giordano Bruno, koji je proširio Kopernikov heliocentrični sustav
i postavio viziju svemira kakav danas prihvaćamo. Ova njegova
rečenica bila mi je mi vodilja dok sam čitala Periševu zbirku
poezije jednostavnog i efektnog naziva X, u kojoj Periš svojim
promišljanjima daje poseban obol društvu u kojem živi,
stavljajući svoje lirske subjekte u najrazličitije uloge i
tragajući za odgovorima o društvenoj odgovornosti istovremeno
propitkujući svijest i odgovornost pojedinca kao kotačića koji
ima svoju malu, ali značajnu ulogu u pokretanju društvenog
mehanizma.
Periš ne piše iz prvog lica namećući svoju perspektivu nego iz
pjesme u pjesmu mijenja uloge, ali propitkujući kroz te uloge
druge pojedince propitkuje sebe i svoju, i uloge svakoga od nas:
kolika je, uistinu, naša važnost i moć preobrazbe društva
nabolje? I ako taka moć ne postoji, tko će nas spasiti, ako ne
naučimo spašavati sami sebe?
premijer, ni europska unija, posebno ne
priroda, maštati o boljim
njih
dogode, sklon sam nadati se
prema nemogućim rješenjima
neke davne svađe, pitam se lažu li se i
razmišljaju, na primjer, o mladoj
tisuće kilometara daleko od doma, životinjama nije stalo do toga
da
okus falsifikata i kako surovo bridi
prirodnim zakonima, na primjer, o
sunce više od simbola, naša žuta zvijezda
njom
nam upisani u krvi, predodređeni smo za
kolovoških dana sklon sam ograditi se
dopustiti idejama da me zanesu
je svijetu oko mene gore negoli
izražena u društvu u kojem cvjeta
dekadencija
participativni gubitnici vremena i
je!
da se prebacimo na kauč
miris
se gomilali u kutu kuhinje, na lođi
ili nije bilo kiše ali vrijeme je sigurno bilo
vrste
veš je neopran
operater već isključio uslugu
prazninu
drugi obrok
jest čekanje u koloni vozila zaglavljenoj
pedeset radnim radom
usahnu!”
Želimir Periš (45) :Borbu protiv
provincijskih sindroma u književnosti vodio je s udrugom
Zadarski pisci i organizacijom festivala književnosti
KaLibar bestival u Zadru 2013.-2018.
Dosad je objavio sljedeće knjige:
– Mučenice (2013), zbirku priča o rodnim
nepravdama;
– romane Mima i kvadratura duga (2014) i Mima
i vaše kćeri (2015), mediteranoir cyber krimiće;
– x (2016), zbirku političko-erotiziranih pjesama;
– Žuti bog (2020), zbirku priča, pjesama i
fotografija s Maer i Perić
– Mladenka kostonoga (2020), roman o vračari Gili.
Posebno je ponosan na društvenu igru Strašne žene
(2018).
Stalno je dostupan na: zelimir.peris@gmail.com