UREĐUJE: LIDIJA DEDUŠ

VANDA MIKŠIĆ Mekoća pamuka i opipljivost riječi

'Jedna takva tankoćutna pjesnikinja je i Vanda Mikšić, čija je poezija toliko bliska životu, ljudskosti, sreći zbog postojanja, da se prstom može preći preko nje, kao preko konkretne, materijalne stvari...'

Varaždinski.hr i udruga Katapult
u rubrici iz područja književnosti ‘Svila i kadifa’ nedjeljom
predstavljaju poeziju i kratku prozu autorica i autora iz
Hrvatske, regije i šire. Uređuje: Lidija Deduš.

Prava je šteta što ljudi ne pridaju pažnju onome što vide oko
sebe u bilo kojem trenutku i što to, viđeno, doživljeno, ne
zapišu, kao što ne zapišu ni osjećaj koji ih je pri tome pratio,
ako ga se uopće sjećaju. Većina, uglavnom, prolazi kroz život
brinući o predstojećim zadacima ili prošlim problemima, nema
vremena za detalje, nema potrebe razbijati glavu nepotrebnim
stvarima. Život čine posao, dom, briga o djeci i zdravlju
obitelji, i kad dođe kraj dana, odmor u prisvojenom i usklađenom
životnom prostoru, bez suvišnih pitanja i bez osvrtanja na
vrijeme koje je prošlo, osim ako ono nije usko vezano uz vrijeme
koje predstoji.

Srećom, postoje i ljudi koji prolaze kroz život osjećajući svaki
trenutak i prisvajajući ga, transformirajući ga, zatim, u riječi
koje će trajati i pružati ljepotu proživljenih trenutaka onima
koji budu spremni jednako tako osjećati kako prolaze kroz život
ne kao njegovi utopljenici, nego kao spasioci onoga što se, na
sreću ili radost, više nikad neće dogoditi.

Jedna takva tankoćutna pjesnikinja je i Vanda
Mikšić
, čija je poezija toliko bliska životu,
ljudskosti, sreći zbog postojanja, da se prstom može preći preko
nje, kao preko konkretne, materijalne stvari, i da se može
opipati, a da je istovremeno taman toliko suptilna da se ne
nameće, nego pušta da bude prepoznata i nošena onima koji je
znaju prepoznati i prenositi.

Pred čitateljima su, u nastavku, pjesme i poetski fragmenti iz
tri objavljene zbirke. Ali ti se tekstovi, bez problema, mogu
promatrati i kao cjelina, jer ih nosi ista nježnost i isti
osjećaj da smo, u odnosu na veličinu svijeta, samo krhka bića
koja je lako pokolebati grubom riječju pa zašto bismo trošili
vrijeme na loša osjećanja ako riječi imaju moć proizvesti pamuk u
nama.

praznici
kako je ugodno kupati se u moru biti
na praznicima plivamo leptir plutamo
zatvorenih očiju zbog prejarkog sunca
odmaramo više ne mislimo voda
filtrira zvukove do našeg uha vriska
djece prigušena u daljini motor
prevrnut brod tijela što tonu
polako na desetke roniti koje li sreće
pod vodom slobodni smo e dolce m’è
naufragar in questo mare more
guta vuče na dno ispljune plutamo
mrtvi pravimo se zbog prejarkog sunca
stranci šutimo više ne mislimo
prazni ogledalo smo naše mȍre
krljušt prekriva nas grebeni posvuda su
dno već preorano mreže postavljene
tu su i sirene ne da nam se
uključiti ih zaurlati
pod vodom muzej
                 
     po dnu sijali smo amfore
                 
     sad sijemo ljude
sve te skulpture u moru
tu djecu te žene
te muškarce te čamce
nastanit će alge
napučiti školjke
obrast će obrve
progledati oči
bljeskom krljušti u pokretu
iz dlanova buknut će koralji
i oni što sjede
i oni što leže
baršunasti meki
i oni što okamenjeni stoje
na dnu mora
postat će dom
stavit ćemo maske
navući odijela naprtiti
kisik na leđa prekasno
poći u slani nevid
u modri nedoseg
poći im ususret
zaroniti duboko
u najdublju brazdu
promatrati ih
slušati vlastito disanje
žile, ljudske
evo naših žila
napete razapete o stupove
preko zemlje
nose energiju svjetlo
idu daleko
evo naših žila
isprepletene postaju žice
duž autocesta
prekrivaju stijene štite
sprečavaju pad odron
nalet životinja
evo naših žila
izvijene bodljikave opasuju zatvore
ludnice logore štite
namotane narezane žiletima
rube zemlje
da se ne prijeđe
evo naših žila
naših kucavica
imamo žicu
za sve to
ljudsku
(Vanda Mikšić: Moglo bi sve biti, Meandar Media, Zagreb,
2019.
)
za vaš komfor i vašu sigurnost
gradimo brzu prugu i proizvodimo nagibne
vlakove koji klize kao po sredstvu protiv korova
za vaš komfor i vašu sigurnost
preuređujemo tramvajske postaje i postavljamo
digitalne panoe da se vidi kad tramvaj dolazi
i da se ne vidi tanka inoks prečka koja dječaku
na biciklu trajno ureže u vrat ogrlicu
za vaš komfor i vašu sigurnost
opasujemo grad bedemima trgovačkih centara
da se imate kamo skloniti i ljeti i zimi
da ne morate djecu voditi na jezero
gdje je strašno opasno, ili u park,
iako smo i njih obložili mekom pjenom
modrice su out, moglo bi vas prijaviti za zlostavljanje
za vaš komfor i vašu sigurnost
postavili smo kamere na križanjima
pojačali policijske ophodnje zaštitari
već stoje na svim vratima
za vaš komfor i vašu sigurnost
osmislili smo i putovanja bez rizika
i ljubavne susrete bez rizika
i ratove bez rizika, za naše dečke, dakako
ne mogu cijeli život visjeti na play stationu
a ni paint-ball nije za pravoga frajera
za vaš komfor i vašu sigurnost
nudimo vam sve veće televizore
spektakl politike i društva gratis
naslada zajamčena, garancija doživotna
za vaš komfor i vašu sigurnost
nudimo vam i sve veća pakiranja
kupiš dva dobiš tri, duplo, sve mora otići,
akcija, imate li našu karticu, ostavite podatke
za vaš komfor i vašu sigurnost
ući ćemo vam u trag i dobro proučiti tko ste
za vašu sigurnost sigurnost sigurnost
za vaš komfor jer mi brinemo o vama
jer mi smo pouzdan partner jer mi znamo bolje
jer tu je čovjek
čovjek
tu je
odsjaj
možda bi mi nešto rekao
ali baš šutiš
dok noćas sjedimo u autu.
čekamo da stane pljusak.
ali pljusak neće stati
ako ne kažeš ni riječ.
svjetla automobila u prolazu
kratko osvjetljavaju
stražnje staklo i krupne
kapljice na njemu
i onaj dio tvojega lica
koji mi je bliže
koji mi je vidljiv
po kojemu se kapi
u negativu slijevaju unatrag.
od ruba usana prema oku.
da ne vibrira
da ne drhti
da ne pleše
mogao bi biti stravičan ožiljak.
možda bi mi nešto rekao.
možda si nešto rekao.
pljuštat će cijelu noć.
jutros je sa stola pala čaša
samo sam je u prolazu okrznula
tako lovac okrzne pticu koja
izlijeće iz mog uha tako izlijeću
misli za čija se krila drže riječi
tako se drži čaša i odlaže na rub
okrznula je i nekoliko koraka kasnije
uhvaćena u slow-motionu
kružna putanja pogleda zaustavlja se
i izoštrava na djelić sekunde
neodlučnosti. ili se odgađa ili se oklijeva
takve su djevojke prozirne puti
s modrim granjem umjesto kose
a onda se sunovrati ja u nepomičnost
znatiželjna bespomoćna
koliko vječnosti treba ptici
da doleti ranjeni zvuk kristala?
(Vanda Mikšić: Diši kroz masku, diši normalno Meandar Media,
Zagreb, 2012.
)
Mali rituali za jednoličnost dana
1
Svako jutro otvorim oči i počinim hara-kiri. Stresem ramenima i
bacim se na leđa. Kada osjetim bol, pođem do kuhinje, iscijedim
naranču na vrelu ranu. Učas operem svoju kratku kosu samo da bih
se prisjetila kako se raspršuju kapljice zamahom duge i mokre
kose kroz zrak. Ili da bih čula mlaz vode. Istrčim na ulicu.
2
Obavim telefonski razgovor, odložim slušalicu, napravim nekoliko
koraka lijevo, nekoliko desno. Iz torbe uzmem papirnatu maramicu
i zagrizem. Okrenem novi broj.
3
Uđem u dućan. Na desnu ruku navučem prozirnu plastičnu rukavicu.
Izaberem tri zelene jabuke I. kategorije. Spremim ih u prozirnu
plastičnu vrećicu i spustim na vagu. Potom se polako stanem
vrtjeti oko svoje osi, kao sufi, isprva polako, zatim sve brže i
brže i brže.
4
Pripremam se za kišu. Na trg iznesem široku keramičku posudu punu
vode, u njoj pliva jabuka. Stopalima stanem na rubove posude i
čekam trenutak najveće krhkosti, najsuptilnijeg proloma.
5
Dođem do stola. Prostrem bijeli stolnjak. Na stol stavim tanjur,
čašu, hranu, vodu. Zagrizem u kruh i ostavim. Zagrizem u jaje i
ostavim. Zagrizem u kolač i ostavim.
(Vanda Mikšić : Fragmenti o bacanju kamena, Meandar Media,
Zagreb, 2015.
)

Vanda Mikšić – biografija

Vanda Mikšić pjesnikinja je, prevoditeljica, profesorica i
znanstvenica. Predaje na Odjelu za francuske i frankofonske
studije Sveučilišta u Zadru. Članica je uredništva časopisa
Tema, kao i suurednica biblioteke Domaine croate/Poésie pri
francuskoj izdavačkoj kući L´Ollave. Poeziju objavljuje u
domaćoj i stranoj periodici. Objavila je tri knjige pjesama i
poetskih proza: Diši kroz masku, diši normalno (2012),
Fragmenti o bacanju kamena (2015) i Moglo bi sve biti (2019).
Poeziju piše i na francuskom (Des transports, sa Jeanom de
Breyneom, 2019); pjesme su joj prevođene na francuski,
makedonski i turski jezik. Dosad je s talijanskog i francuskog
prevela šezdesetak djela (proza, poezija, književna teorija,
filozofija, publicistika, knjige za djecu), a prevodi i
hrvatsku suvremenu poeziju na francuski. Višestruko je
nagrađivana za svoj prevodilački rad.

Preporučeno
Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail info@varazdinski.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari
Najnovije