'Zbirka u nastajanju "Kamen, školjka, papir” Sare Kopeczky Bajić je pogled na život kao na prolazan fenomen koji nas gradi kao ljude, ali nam uskraćuje trajanje onoga što bismo htjeli zadržati...'
Varaždinski.hr i udruga Katapult
u rubrici iz područja književnosti ‘Svila i kadifa’ nedjeljom
predstavljaju poeziju i kratku prozu autorica i autora iz
Hrvatske, regije i šire. Uređuje: Lidija Deduš.
Iako introspekcija u poeziji nije rijetka, uvijek je više nego
dobrodošla. Uglavnom se osvrće na trenutak koji nam je obilježio
neko stanje ili neko zbivanje koje nema previše veze s vanjskim
svijetom, nego je isključivo okrenuto prema osjećaju koji često
ne znamo ili ne možemo definirati. Iz tog je razloga poezija
moćan alat – kroz nju se kanaliziraju fotografski momenti koje
fotoaparat ne može uhvatiti, ali su, zahvaljujući jeziku,
prenosivi i usporedivi, a često i mnogima prepoznatljivi i
poistovjetljivi.
Zbirka u nastajanju “Kamen, školjka, papir” Sare Kopeczky
Bajić je pogled na život kao na prolazan fenomen koji
nas gradi kao ljude, ali nam uskraćuje trajanje onoga što bismo
htjeli zadržati, makar i pospremljeno u prašnjavoj ladici, da nam
se nađe u vremenu kada oči budemo mijenjali za kuglice naftalina.
Djevojka suncokret
Sjedi na podu dnevnog boravka
Ukorijenjena u sada
I vrši fotosintezu.
Ne zna se koliko dugo tako stoji
Ni koliko će ostati
(Ne žuri joj se).
Zajedno sa suncem gasi se
Žuto sklapa u samu sebe
I čeka da je probudi svjetlost.
Do današnjeg dana ne zna se
Grije li sunce nju
Ili ona njega.
Pompeji ili o mladosti
Plašim se svoje kože
bijelog platna u ogledalu
odsutnosti koju ću morati
oplakati riječima.
Zagrliti tamu za laku noć
i pokriti je mekanom paučinom
da ljepše sniva.
Plašim se udubina u kauču
otisaka njihovih tijela
kao u mojim vlastitim Pompejima plašim se
tišina koje ću popunjavati metaforama plašim se
vremena koje tiho trči u mjestu plašim se
da će mi nestati riječi a
tek sam naučila
govoriti –
Automobilska nesreća
Dok sam krotila ulice dalekog grada
Pripitomljavala ih fotografijama
kao šećerima
Nekoliko ulica od moje zgrade
Moju mamu udario je
Nečiji razmetni sin.
Kad sam to saznala
Gradovi i ulice opet su postali dalji
Opet su postali divlji.
Djevojčica
Rebra strše iz tvoje kože
Kao šiljci na čizmama tinejdžerice
Kojoj je Weltschmerz
Najdraža riječ.
Čekaš da naučim hodati
Da ti mogu dati ruku
Kročiš kroz život u sinkopama
Kao netom rođena srna.
Zamotala si se u žurbu
Kao u majčin kaput
Pa se vrhovima prstiju
Spotaknula o sutra.
Umjesto parfema, za sobom ostavljaš
Zalupljena vrata s citrusnom notom
I drvenastu melankoliju
Netom ispod površine.
U protestu protiv svega
Što se usudi postojati bez sordine
Igraš se male djevojčice
I tihe smrti u snijegu.
O djetinjstvu i ostalim mitovima
Cijelo djetinjstvo stane
U jednu pretrpanu ladicu
Miriše po naftalinu
(I pospremit ćeš je, zbilja hoćeš
ako ne sutra onda
čim uhvatiš malo vremena)
Pisma koja si primila
Pisma koja nikad nisi poslala
Diplome korisne i beskorisne
Potvrde da si ti baš ti
Rođena i odrasla
Zaštićena vrsta, endemski duh
Igračke koje si prerasla
Igračke koje nikad nećeš prerasti
Odjeća koja ti je premala
(ne želiš je nikome pokloniti)
Sve to u ladici je
Koju se bojiš otvoriti
Jer znaš da ćeš je onda morati pospremiti
A pospremiš li svoje djetinjstvo
Morat ćeš pospremiti i svoju odraslost
Staviti se u ladicu
U kosu uplesti lavandu
Kao dalmatinska Koralina
Oči zamijeniti
Kuglicama naftalina
(Na taj korak, ipak
Još nisi spremna)
(Pjesme iz neobjavljene zbirke “Kamen, školjka, papir”)
Biografija:
Sara Kopeczky Bajić (1992) diplomirala je anglistiku i
talijanistiku pri Filozofskom fakultetu u Splitu. Bavi se
različitim poslovima u domeni književnosti i kulture: piše prozu
i poeziju, prevodi, uređuje, surađuje s različitim portalima (ima
kolumnu na portalu Booksa), vodi radionice kreativnog pisanja,
kao suradnica Gradske knjižnice Marka Marulića moderira književne
promocije, vodi književnu tribinu Librokazi i podcast
Zapričavanja.
Zajedno s još dvije ljubiteljice književnosti, Lucom Kozinom i
Ružicom Gašperov, vodi blog Novi književni val, gdje objavljuje
savjete o pisanju, književne preporuke i kratke priče.
Priče i pjesme su joj objavljene u časopisima, zbornicima i na
portalima u zemlji i inozemstvu, između ostalog i na: Književnost
uživo, Info zona, Kritična masa, Kultipraktik, časopis Kvaka,
časopis Mogućnosti, ZiN Daily, PS-Portal, Libartes, Astronaut,
Večernji list, The Split Mind (čija je bila i urednica).
Ušla u uži izbor za nagradu Prozak. Ušla u širi izbor za nagradu
Sedmica&Kritična masa.
Osvojila drugo mjesto na natječaju za kratku priču Zlatko
Tomičić.
Osvojila prvo mjesto na natječaju Ulaznica u kategoriji
proze.
Osvojila nagradu Mak Dizdar za neobjavljenu zbirku pjesama
“Kamen, školjka, papir”, čije se objavljivanje očekuje u
2021.
Osvojila nagradu Trećeg Trga u kategoriji prve knjige proze,
zahvaljujući kojoj je objavila zbirku priča “U potrazi za
jugom”.
Dobila potporu Ministarstva kulture za zbirku priča u nastajanju.