Festival je otvoren u četvrtak, 9. rujna, monografskom izložbom Zlatana Dumanića te performansom Ivana Šeremeta pod nazivom 'Monetarni performans'.
U nedjelju, 12. rujna, performansom “Terenski rad 4” u izvedbi
Bojana Mucka i Vanje Babića završili su jubilarni, 20. Dani
performansa u Varaždinu. Autori su u gotovo 4-satnoj akciji
“šetali” zid od opeke, premještajući cigle sa zadnjeg reda u prvi
red. Zid se tako prošetao od bedema Staroga grada, preko Kule
stražarnice do Trga Miljenka Stančića. Efektan je to bio
završetak festivala koji je svoj klimaks doživio u subotu,
posvećenu sjećanju na početke od prije 20 godina, kao i umjetnike
koji su svih tih godina gostovali i nastupali u Varaždinu.
Prijepodnevni subotnji sati pripali su umjetničkom nukleusu,
inicijatorima varaždinskih Dana performansa. Ivan Mesek, idejni
začetnik, trenutačno ravnatelj Gradskog muzeja Varaždin u čijoj
su organizaciji održani 20. Dani performansa, na varaždinskoj
tržnici napravio je svojevrsnu varijaciju na performans izveden
na istom mjestu 2001. godine. Performans se zvao “Aukcija”, a
prodavala se autorova umjetnička slika većeg formata po principu
tko ponudi manje. Krenulo se od 1 milijun dolara i došlo se,
očekivano, do nule, te je sretan licitator na kraju i dobio sliku
– za ništa. Darwin Butković izveo je također varijaciju svog
performansa “Flying art SA”, dok je posljednji od varaždinskih
inicijatora festivala Alen Novoselec izveo novi rad kojim se
prisjeća djetinjstva i sanjkanja na bedemima Staroga grada.
Osim autora koji su nastupali na festivalu, subota je bila i dan
susreta nekoliko autora koji su do sada nastupali u Varaždinu.
Svi zajedno okupili su se na Trgu Matije Gupca kako bi zasadili
Drvored performera. Vlasta Delimar, Zlatko Kopljar, Milan Božić,
Kata Mijatović, Zoran Pavelić, uz sudionike festivala, zasadili
su sedam hrastova posvećenih grupi Traveleri, Zlatanu Dumaniću,
grupi Gorgona, Tomislavu Gotovcu, Vladimiru Dodigu Trokutu,
Krešimiru Farkašu i Marijanu Crtaliću.
Emotivan je to bio trenutak evociranja raznih anegdota naših
zaslužnih performera, koji se nastavio na okruglom stolu gdje su
umjetnici, pod moderiranjem Branka Franceschija i Suzane
Marjanić, kao i pridošla publika, raspravljali o sadašnjem
trenutku na performerskoj sceni te detektirali neke pojavnosti i
problematike koje su se razvijale posljednjih 20 godina trajanja
festivala.
Večernji sati bili su posvećeni sjećanju na Ulaya kroz
dokumentarni film koji prikazuje njegovu jednogodišnju borbu s
bolešću, kao i evociranju umjetnikove bogate umjetničke karijere.
Subota je završila kantautorskim koncertom Žana Jakopača koji je,
tada s glazbenom skupinom Šo!Mazgoon, nastupao i na prvom izdanju
festivala 2001. godine.
Program u petak započeo je u 19 sati izvedbom performansa
“Artwear” Dalibora Nikolića iz Mostara, koji je obukao u mramoru
isklesani prsni oklop s krilima na leđima i tako na Trgu Miljenka
Stančića stajao 10-ak minuta. Alen Novoselec predstavio je
koncept i ideju bio-instalacije pod nazivom “24 stabala Ode
radosti”. Beogradska umjetnica Ivana Ivković bila je
predstavljena projekcijom videozapisa performansa “In Him we
trust”, tematizirajući biblijski Posljednji sud. Program u petak
završio je inspirativnim dokumentarcem o Josephu Beuysu povodom
njegove 100-te obljetnice rođenja, a sadnja drvoreda performera
referenca je na njegov projekt “7000 stabala hrasta” u Kasselu.
Festival je otvoren u četvrtak, 9. rujna, monografskom izložbom
Zlatana Dumanića te performansom Ivana Šeremeta pod nazivom
“Monetarni performans”, dok je tjedan dana ranije, kao svojevrsna
najava festivala, otvorena izložba beogradskog umjetnika Zorana
Todorovića.