Bit će riječi o povijesnom razvoju industrijske arhitekture Varteksovog kompleksa, uz špekulacije i o mogućoj budućnosti.
U sklopu Srijede u Muzeju 5. travnja u palači Herzer GMV-a
(Franjevački trg 10) održava se predavanje pod nazivom
‘Varteks – tkanje grada’, koje je pripremila arhitektica Kristina
Škrokov. Predavanje počinje u 19 sati, a ulaz je besplatan.
U predavanju se predstavlja povijesni razvoj industrijske
arhitekture i urbanizma kompleksa Varteks u Varaždinu od njegovih
početaka do danas te spekulira i o mogućoj budućnosti. Tema
predavanja oslanja se na istraživanja i studentske radionice
digitalizacije graditeljske baštine provedene u Varaždinu 2018. i
2019.
te 2021. godine na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu s ciljem
interaktivnog uključivanja zainteresiranih građana i stručne
javnosti.
Kristina Škrokov diplomirala je na Arhitektonskom fakultetu u
Zagrebu 2013. godine. Nakon fakulteta radi s Jankom Jelićem
brojne arhitektonske natječaje, javne i privatne projekte svih
mjerila, najviše u Varaždinu. Aktivna je u
udruzi Varaždinski biciklisti u području urbane
infrastrukture. Dobitnica je nekoliko strukovnih nagrada i
priznanja.
“Tvornicu možemo definirati kao prvobitno mjesto arhitekture
cjeline. Ona nije toliko zgrada, koliko utjelovljenje složenog
sustava prostornih i radnih odnosa koji se protežu daleko izvan
granica njezina prostornog okvira. Tvornica može širok spektar
proizvodne stvarnosti učiniti opipljivim svim njezinim
pojedinačnim fazama, od ekstrakcije materijala s kilometrima
udaljenih lokacija do sklapanja proizvoda i
njihove konačne distribucije diljem dalekih zemalja. Arhitektura
tvornice nije izvedena iz formalne kompozicije nego iz zahtjeva
proizvodnje, a sama ideja tlocrta ustupila je mjesto čistom
tehničkom planu, organizacijskoj shemi kojim je logistički lanac
aktivnosti uređen, a prostori i pokreti sjedinjeni sa svrhom
učinkovitog upravljanja radnicima i prostorima.” (Francesco
Marullo: Mjera praznine – bilješke o arhitekturi
tvornice i logističkom redu)
“Može se činiti, na prvi pogled, da nema nikakve veze između
organizacije rada u pravom smislu i djelatnosti arhitekture.
No ipak među njima postoji zaprepašćujuća analogija. Arhitektura
se bavi izabiranjem i raspodjelom materijala u svrhu stvaranja
korisne i skladne cjeline. Isto se tako i organiziranje bavi
odabirom ljudi i njihovim smještanjem na mjesta na kojima će se
među njima stvoriti skladna ravnoteža. Organiziranje je stoga
neka vrsta idealne arhitekture, čija cjelina tako dobro djeluje
na duh da su apstraktna sredstva navedena na uobičajenu uporabu
izraza ‘društveni ustroj’. Tako se dvije aktivnosti u svakom
trenutku susreću, s obzirom na to da jedna pokušava doznati kako
će čovjek djelovati, a druga nastoji urediti mjesta na kojima će
čovjek živjeti. Mjesto je stoga jedan od elemenata ‘miljea’ te je
lako razumjeti kako uvjeti ljudskog okruženja nadopunjuju
materijalno.” (Le Corbusier: Urbanizam triju
naseobina: tri temeljna humanistička načela)