Već smo pisali da se u prosvjetu, kao i u nogomet, svi razumiju, svi petljaju, svi znaju sve.
Zakoni, kurikulumi (Što je kurikulum? Preneseno s interneta: ‘modificirano prema Knoll, J.H., 1989, iz Pastuovič, N. (1999), kurikulum znači organizirani angažman procesa učenja i sadržaja obzirom na određene svrhe i ciljeve, sa strukturiranim nizom željenih ishoda (znanja, vještina, sposobnosti i ponašanja’), planovi, kojekakvi papiri vezani uz prosvjetu mijenjaju se kako se koja vlast i ministar mijenja, tek toliko da se ostavi neki tragu u ‘snijegu’, najčešće bez ikakvog reda i zakona, smisla i pameti.
Nije ni ova vlast imuna na igranje s prosvjetom, školstvo je omiljela igračka svim ministrima. Svi znaju da nešto treba mijenjati, ali isto tako nema jasne vizije ni što ni kako, luta se bespućima školstva kao guske u magli.
Novosti
Vlada je na sjednici 27. travnja usvojila Nacionalni program reformi. Program se sastoji od 129 stranica i lako je dostupan zainteresiranoj javnosti na internetu.
U tom programu navodno piše da će i prosvjetari biti plaćeni po uspješnosti. Naravno da je to notorna glupost, jer samo onaj tko ne poznaje specifičnosti rada u učionici može takvo što napisati.
Pretpostavimo da je informacija o budućem plaćanju istinita (ne znam je l’ jest ili nije, ali sama ideja ‘plaćanja po uspješnosti učitelja i profesora’ navodi na zdravorazumski revolt). Što i kako bi to bilo?
Pojam ‘uspješan učitelj’
Nakon informacije da bi se učitelje i profesore plaćalo po uspješnosti, prva asocijacija bila je: ‘dam svima 5 i imam odličnu plaću’. Mislim, stvarno.
Uopće nije problem podijeliti petice. Uopće nije problem pri ispitivanju znanja tražiti od učenika odgovore na koje smo 100 posto sigurni da će znati točno odgovoriti i lijepo, mirno, hladno, svima podijeliti petice, dobiti lijepu plaću i svi sretni. Ne tražiš ništa od učenika, pitaš ga doslovce kako se zove, daš 5 i plaća sjeda.
Ukoliko si nadobudan i revolucionar pa unatoč i usprkos tražiš da djeca nešto i znaju, a oni ne znaju, dobiju jedinice – trt, nema plaće, a i otkaz ti visi nad vratom. Dajte molim vas!
Specifičnost predmeta i odjela
Tko će, budimo realni, uopće ispitivati uspješnost nekog učitelja ili profesora? Tko je uopće kompetentan za takvo što? Svaki je nastavni predmet, svaki je razredni odjel specifičan.
Halo, znaju li to oni koji su dali i usvojili takav prijedlog ‘plaćanje po uspješnosti’? Znaju li gospoda u foteljama da jedan razred može imati nekoliko dislektičara, pokojeg ADHD-ovca, par individualiziranih pristupa, tu i tamo kojeg odgojno zapuštenog učenika, a drugi, paralelni razredni odjel pun meda i mlijeka?
Kako i po kojem će ključu učitelj koji radi u ‘problematičnom’ razrednom odjelu biti u istom košu vrednovanja po učinku s onim koji radi u fensi razredu punom vrijednih i pametnih učenika? Mogu li u isti koš vrednovanja po učinku biti strpani učitelji odgojnih predmeta i, recimo (lupam napamet) fizike ili kemije ili matematike?
Različiti učenici
Što će biti u onim školama u kojima se, eto, ‘slučajno’ uvijek jednim te istim učiteljima u razred natrpa pola učenika s nekim problemom, a drugi učitelji dobiju kvalitetan sastav razreda?
Znaju li ovi koji su sklepavali ovaj program reformi kako je raditi u razredu gdje pola učenika treba individualizirani pristup i gdje je Gaussova krivulja naopako okrenuta? (Ono, razred gdje umjesto najviše ima najmanje prosječnih učenika, gdje su ili jako slabi ili jako dobri učenici.)
Ukoliko je pak zamišljeno da se uspješnost učenika vrednuje nekim vanjskim vrednovanjem, pitanje je jesu li gospoda iz fotelja zamislili posebne ispitne materijale za učenike s teškoćama, socijalnom zapuštenosti, problemima u ponašanju, ili će svi pisati iste provjere usvojenosti znanja? Još je jedan bitan faktor različitosti! Opremljenost škola!
Srednji vijek vs. moderno opremljene škole
Mnogo, ali zaista mnogo škola u Lijepoj nam našoj još ima srednjevjekovne uvjete rada, vrh im je kad nabave nove krede i spužve i ofarbaju ploču razlistanu i rascvjetanu pa učenici napokon vide prepisati s nje. Internet, računala, suvremene tehnologije, sve je to još uvijek u većini škola sajens fikšn viđen na televiziji ili u dokumentarnim filmovima o školstvu u razvijenim zemljama.
Prije će i učenici i učitelji u pojedinim školama vidjeti svemirca nego brzi Internet u svojoj školi ili računala u učionicama. Vjerovali ili ne, još uvijek postoje i škole u kojima učitelj/ica loži zimi na drva i ugljen u učionici prije nego učenici dođu. Kako će se te učitelje vrednovati? Po količini nacijepanih drva?
Znaju li gospoda foteljaši koliko škola u Lijepoj našoj radi u tri smjene? Znaju li koliko škola nema sportsku dvoranu ili im je dvorana opasna za živote učenika? Znaju li kakva je općenito opremljenost škola i didaktičkom opremom i sportskim pomagalima i modernim tehnologijama? Pa naši učenici kad vide ‘pametnu ploču’ misle da su zalutali u neki film, pipkaju je štapom u strahu da ih ne ugrize.
Različite škole
I baš me zanima kako misle vrednovati uspješnost učitelja uspoređujući rad u zaseoku Izabregovna Rupa i velegradu Zagrebu?
Ovi koji su odlučili da se prosvjetare plaća prema učinku kao da su s druge planete. Imaju li uopće dodir sa stvarnošću, znaju li uopće o čemu pričaju? Na koju genijalnu foru mogu uspoređivati rad profesora u nekoj strukovnoj školi i elitnim gimnazijama?
Prema NPR (Nacionalnom Planu Reformi), ocjene učenika bi bile i kriterij za napredovanje, ali i način za lakši otkaz prosvjetarima. Hoćeš napredovati u profesora savjetnika? Ništa lakše, podijeli petice. Strah te je otkaza? Ništa lakše, podijeli petice. Vrata korupciji se širom otvaraju.
Roditeljske reakcije
Čitam po internetu što o tom ‘plaćanju po učinku’ misle roditelji.
Najznakovitiji je komentar jednog tate: ‘Odlično! Sad će mi klinci biti odlikaši bez učenja.’
Pametnom dosta.
