- Malo je nedostajalo da to bude savršeno ubojstvo, samo da nije pronađeno tijelo – kaže umirovljeni inspektor Lazarević
Slučaj ubojstva Jasmine Dominić u ljeto 2000.
godine postaje sve zamršeniji. Broj pozvanih svjedoka na suđenju
raste iz tjedna u tjedan, a na iznenađenje mnogih, kći
Smiljane Srnec, optužene da je ubila sestru i
tijelo sakrila u zamrzivač u kojem se nalazilo 19 godina,
pristala je svjedočiti iako se tijekom istrage pozvala na
zakonsku blagodat da kao članica obitelji šuti.
Njezino je svjedočenje ponovno na površinu izbacilo pitanje – je
li pokojni Martin Dominić, Smiljanin i Jasminin
otac, bio nasilan i je li se svađao s Jasminom? Iako na sudu ni
jednom nije eksplicitno spomenuta mogućnost da bi Martin mogao
biti taj koji je ubio mlađu kćer, propitkuje se njegov karakter i
izvlače prijave i sudske presude zbog nasilnog
ponašanja. A on je 2013. podlegao zloćudnoj bolesti i ne
može se braniti.
Živjeli pokraj mrtvog tijela
– Ako se i znao potući, što to govori? Dajte lijepo dokaze da je
netko nekoga otjerao u grob! Svalit će sad krivnju na oca koji je
mrtav. Mrtva je i Jasmina, a Smiljana se brani šutnjom, što je
briga. Pa to je fenomenalna taktika! Sve je to
materijal za udžbenike kriminalistike i pravne fakultete – kaže
Branko Lazarević, umirovljeni policijski
inspektor koji je deset godina bio šef ekipe za očevide u PU
zagrebačkoj.
Iskusnom kriminalistu čini se da je od samog početka u tom mučnom
slučaju bilo aljkavosti s policijske strane.
– Ili nisu ništa radili, ili su loše radili. Rekli su da je
optužena pristala na poligraf, ali da se zbog zdravlja nije mogla
ispitati. Zašto nisu još pokušavali? Policija ne zna ni kad je
točno ta djevojka ubijena, i to je velik problem, baš kao i
nađeni tragovi. Užasno je teško nešto dokazivati kad imate sumnju
da je ubojica netko u obitelji. Što znači njezin otisak prsta na
vrećici kad ona u toj kući živi? Svaki trag, svaki otisak koji je
dokaz na sudu mora imati svoju povijest. Otisak na vreći u kojoj
je bilo tijelo mora se povezati s vremenom ubojstva, a ovdje se,
kao što sam rekao, ne zna ni kad je djevojka točno ubijena –
napominje Lazarević i dodaje da je malo nedostajalo da to bude
savršeno ubojstvo, samo da nakon 19 godina nije
pronađeno tijelo.
–
Koliko samo ima patologije u toj kući i obitelji, o tome se može
nekoliko knjiga napisati. Ljudi su živjeli u toj kući pokraj
mrtvog tijela. Kriminalisti drže da nema savršenog ubojstva, ali
ovdje je malo nedostajalo da ispadne savršeno. Onaj tko je ubio
imao je skoro 20 godina da se riješi tijela. Vidjeli ste sigurno
u filmovima i serijama da ubojica koji je ubio brata, sestru,
ženu ili ljubavnicu u kući ili stanu, tijelo umota u tepih i
odveze ga u rijeku ili ga zakopa. Ovdje je bilo puno vremena da
se riješi tijela, i da je to učinjeno, a kako je policija aljkavo
radila, bez tijela ne bi bilo ni ubojstva. Za istragu ubojstva u
obitelji trebaju zaista izuzetno sposobni kriminalisti kako bi se
dokazalo tko je ubojica ako nema priznanja. Na nestancima ljudi
se kod nas općenito ne radi kako treba – smatra Lazarević kojeg
čudi kako to da je pet godina prošlo od Jasminina nestanka do
službene prijave policiji.
Nestanak kćeri prijavila je u ljeto 2005. majka Katarina koja je
policajcima rekla da je Jasmina, koja je studirala u Zagrebu,
bila u kontaktu sa Smiljanom koja im je govorila da je sestra na
brodu, pa u Francuskoj, možda kod tete u Španjolskoj, da je
navratila s dečkom, prespavala i odmah ujutro otišla…
Policija vjerojatno ispočetka nije previše revno istraživala
nestanak jer nije imala indicija da je počinjeno kazneno djelo.
Tijekom suđenja doznalo se da je Jasmina 1999. prekinula studij,
a to ni u obitelji nisu znali. Čije sve brojeve krije njezin
rokovnik koji policija ima? Sama Smiljana je, uključivši se u
ispitivanje jednog svjedoka koji je čuo kako se svađa s
preplašenom Jasminom, rekla da je Jasmina zapravo nju udarila
štiklom po glavi.
Neki
su svjedoci govorili o ocu Martinu koji je bio dobričina, ali je
volio popiti, tukao se i posuđivao novac. Smiljanina kći je u
neočekivanom svjedočenju ispričala kako je teta Jasmina jednom
usred svađe gurnula oca Martina kroz staklena vrata. Nadalje,
mama Smiljana je, tvrdi, čak pomagala njoj i dečku oko
premještanja škrinje te da je zapravo Smiljana u dogovoru s
majkom Katarinom telefonski dogovorila da se stari Končarov
uređaj u veljači ove godine makne iz kuće.
Obiteljske tajne
Nameće se logično pitanje zašto bi to učinila ako je znala da je
u zamrzivaču tijelo. Što bi uopće bio motiv ubojstva?
Tužiteljstvo tvrdi da je to ljubomora prema uspješnijoj sestri,
što su potkrijepili psihijatrijskim vještačenjem i zaključkom da
je spremna na sve. Sestre su bile dvije potpuno različite osobe i
po interesima i po životnim prioritetima. Jasmina je, prema
iskazima nekih svjedoka, bila ambiciozna mlada djevojka koja je
pohađala fakultet, a Smiljana nije završila ni srednju školu.
Odvjetnici koje smo zvali za komentar ne žele javno istupati. Ne
bi, kažu, bilo profesionalno i fer prema tužiteljstvu, obrani i
sudu.
– No radi se svakako o jednom vrlo nespecifičnom suđenju i vrlo
interesantnom postupku – kaže nam jedan ugledni odvjetnik.
Smiljanina majka Katarina, koja je jedina prošla poligrafsko
testiranje, odlučila je ne svjedočiti, pa se ne čuje njezina
strana priče koja sve više podsjeća na američki “Twin Peaks”. U
toj je izmaštanoj seriji punoj neobičnih likova glavno pitanje
bilo tko je ubio Lauru Palmer, a ovdje je, samo u zbilji, pitanje
– tko je ubio Jasminu Dominić. Smiljanin branitelj
Krešimir Golubić jasno je rekao da obrana nije
dužna dokazivati tko ju je ubio. Treba, kazao je, razotkriti
obiteljske tajne, laži i prikrivanja i tako doći
do odgovora na pitanje tko je ubio Jasminu Dominić.