Varažinac je svotu potrebnu za kupnju stana uplatio još 2008. godine, no stan je u međuvremenu postao vlasništvo banke koja ga je prodala drugom kupcu...
Općinski sud u Varaždinu sredinom prosnica javno je objavio
sadržaj nepravomoćne presude kojom se tvrtki Stanoing
nalaže da Varaždincu Z.M.-u isplati 709.758,30 kuna koje
je on uplatio Stanoingu za stan u Ulici Tina Ujevića i parkirno
mjesto pozdemnoj garaži u Aleji kralja Zvonimira, a koji nikada
nisu prešli u njegovo vlasništvo.
Kako piše u presudi, tužitelj Z.M. podnio je tužbu prvotno radi
utvrđenja prava vlasništva i izdavanja tabularne isprave.
Istaknuo je da je u studenom 2008. sa Stanoingom sklopio
kupoprodajni ugovor, a 2012. aneks ugovora, kojim je kupio stan i
parkirno mjesto od tužitelja. Kako je u međuvremenu nekretnina
prodana, Z.M. je u preinačenoj tužbi zatražio povrat
uplaćenog novca.
Z.M. u tužbi dodaje da je isplatio kupoprodajnu cijenu, no
Stanoing mu nikad nije izdao tabularnu ispravu potrebnu za upis
prava vlasništva. Umjesto toga, ističe se u tužbi, nakon
sklapanja kupoprodajnog ugovora, Stanoing je s Podravskom bankom
sklopio ‘sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem
založnog prava, odnosno nezakonito opteretio predmetne nekretnine
založnim pravom u korist treće osobe’.
U odgovoru na tužbu, Stanoing se usprotivio tužbi i tužbenom
zahtjevu. Istaknuo je prigovor promašene pasivne legitimacije i
dodao kako više nije vlasnik predmetnih nekretnina jer su one u
ovšnom postupku prodane drugom vlasniku.
Predstavnici Stanoinga istaknuli su da su prodaci o kupoprodajnoj
cijeni točni i da je potrebna svota isplaćena avansno, no da je
ostao dug u iznosu od 78.008 kuna te iz tih razloga nije
tužitelju predana tabularna isprava potrebna za prijenos
vlasništva.
Nakon razmatranja dokaza, varaždinski sud je utvrdio kako je
Zakonom o obveznim odnosima ‘propisano da kada dio imovine neke
osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj
prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno
druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga
odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute
koristi’.
– Imajući dakle u vidu navedene nesporne okolnosti i citiranu
odredbu članka 1111. Zakona o obveznim odnosima, sud cijeni
osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja, i to da mu je tuženik
obvezan vratiti odnosno isplatiti uplaćenu kupoprodajnu cijenu za
nekretnine koje nikada nisu bile prenijete u njegovo vlasništvo,
a koje su uslijed drugih pravnih radnji postale vlasništvo treće
osobe, slijedom čega je odlučeno kao u izreci ove presude –
zaključio je sud.
Kao stranka koja je spor izgubila, Stanoing mora i nadoknaditi
troškove u iznosu od 15.582,95 kuna.
Stranke u sporu na odluku suda mogu se žaliti u roku od 15 dana
od objave presude.