Odvjetnik Krešimir Golubić smatra da nijedna indicija na kojoj se temelji optužnica nije utvrđena
U četvrtak, 25. lipnja, je u sudnici varaždinskog Županijskog
suda održano posljednje ročište Smiljani Srnec.
Čakovečki odvjetnik Krešimir Golubić, branitelj
Smiljane Srnec i zamjenica županijske državne odvjetnike
Irma Bagarić više od sat vremena iznosili su
argumente za optužnicu i protiv nje.
Branitelj Krešimir Golubić vijeće je zamolio da se, prije svega,
distanciraju od svega što su čuli izvan ove rasprave jer su od
prvog trenutka bombardirani izjavama da je ona djelo priznala što
nije istina, pišu
24sata.
– Sudi se majci triju kćeri, dobroj i brižnoj majci prema
iskazima svjedoka zbog čega vas tražim da budete oprezni. Ona je
16. veljače odvedena i uhićena i otad se traže dokazi tko je ubio
žrtvu. Oni nisu pronađeni. Tijekom postupka ostalo neodgovoreno
na dva važna pitanja, jedan je muški trag na najlon čarapama za
koji vještak nije uzeo još jedan bris kako bi utvrdio kome
pripada. Drugi je sijeda vlas pronađena na Jasmininoj ruci
tijekom obdukcije koji nitko nije analizirao. Ne znamo je li
riječ o zataškavanju ili pogrešci, ali je nesumnjivo da je
tragova bilo još, a njima se nitko nije bavio. Time što nisu
izuzeli sve dokaze povrijeđeno pravo optuženice na obranu. Nakon
ispitivanja policijskih službenika vidljivo da postoji problem
prikrivanja istine.
Osobe koje su 2005. radile na traženju nestale osobe pokušale su
sudu prikazati da su je tražili, a nisu utvrdili ni gdje je žrtva
živjela u Zagrebu ako uopće je. Policajci su sudu uporno govorile
neistinu da su kontaktirale sve osobe iz imenika žrtve, a nisu
znali reći koga su sve zvali. Ili nikoga nisu zvali ili
prikrivaju nerad. Osobe koje su radile na istrazi nestanka, bile
su prisutne i tijekom očevida i pretrage. Oni na sudu nisu
govorili istinu. Iz foto dokumentacije vidljivo točno u minutu
kad je zamrzivač otvoren, nesporno je da su se očevid i pretraga
zamrzivača odvijale istovremeno. Fotografije u spisu ne lažu. Na
desnom kažiprstu žrtve nalazila se sijeda vlast koju nitko nije
analizirao. Optužno vijeće koje je potvrđivalo optužnicu počinilo
je povredu ZKP-a jer nisu izdvojene prije potvrđivanja. I ovo
dokazno vijeće odbijalo dokaze obrane, čak 12 svjedoka koje je
obrana predložila. Kad nema neposrednih dokaza tko je počinio
kazneno djelo, osuđujuća presuda može se temeljiti na zatvorenom
krugu indicija – kaže Golubić.
Smatra da nijedna indicija na kojoj se temelji optužnica nije
utvrđena.
– Neistina je tvrdnja da je optuženica jedina lagala o tome gdje
se nalazi Jasmina, jer im je o tome govorila Katarina Dominić, a
nisu je pitali otkud im ta informacija. Nijedan od svjedoka nema
neposrednih saznanja od kojeg je člana obitelji krenula priča da
je Jasmina na brodu i da je u Francuskoj. Istovremeno tijekom
1999. i 2000. godine Jasmina lagala o tome da studira. Pokojni
Martin rekao da je s Jasminom razgovarao o poslu na brodu u
vrijeme kad je ona već bila mrtva. Znakovito i što su Katarina i
Martin Dominić rekao nakon što su saznali da je angažirao
vidovnjaka kad mu je Matin putem bratića prijetio. Katarina
Dominić je kuharica, kontrolirala sve što se događa pa nije
uvjerljivo da nije znala sadržaj zamrzivača. Optužena nije
sprečavala odvoz škrinje. Dokazivanje odvoza škrinje ovo vijeće
je odbilo. Pokojna Jasmina je bila živa u rujnu 2000. što je
potvrdio i sam Palfi koji je rekao da ju je vidio na proljeće
2001. Njezin broj aktiviran je u travnju 2001. Neistinita je
tvrdnja da su žrtva i Smiljana bile same u kući jer je Martin
gotovo cijelu 2001. proveo kod kuće. Neistinita je tvrdnja da je
optužena agresivna osoba što je tužiteljstvo dokazivalo, a
sakrilo činjenicu o očevoj agresivnosti, a on je od 1990. čak
triput osuđen. Osuđen je za kazneno djelo s elementima nasilja,
prekršajno za tučnjavu te za obiteljsko nasilje kad je pred
djecom udario optuženicu u lijevu stranu lica – nastavlja
Golubić.
Smatra da DKT tragovima nije nesporno utvrđeno da je samo
Smiljana manipulirala tijelom.
– Njezin otisak na jednoj od četiri vreće nije indicija da je ona
počinila tijelo. Pronađeni tragovi mogu upućivati da je kontakt s
tijelom moglo imati četiri osobe. Odvjetništvo je pogriješilo što
nije istraživalo dokaze o bilo kojem drugom mogućem počinitelju
kaznenog djela. Osoba koja je spremala tijelo u zamrzivač nije
ostavila otiske prstiju. Nakon pohranjivanja tijela zamrzivač je
premješten na mjesto gdje je bio 16. veljače. Iz iskaza Davida
Balenta koji je rekao da su jedva pomaknuli zamrzivač vidljivo da
ona to nije mogla učiniti sama. Svjedok Dražen Palfi lagao je kad
je pričao o putu u Mađarsku koji nije prijavio u prethodnim
razgovorima s policijom. Ako je sjedio iza suvozača nije mogao
vidjeti u krilo suvozača. Da on ne govori istinu vidljivo iz
iskaza svjedoka Pintarića, kao i iz službenih bilješki koje je
vijeće izdvojilo iz spisa.
Činjenica da je svjedokinja posudila posteljinu od susjede nije
dokazana. Nije utvrđen ni motiv zbog kojeg je počinjeno djelo.
Pogrešna tvrdnja da je bila ljubomorna, kad su obje završile samo
srednju školu i imale nesretne ljubavi s muškarcima koji su ih
ostavili. Jasmina je jednako kao i Smiljana lagala o svojem
studiranju. Optužena je vještačenjem proglašena osobom koja laže
i diskvalificiralo je potpuno kao osobu koja može iznijeti
istinitu obranu – dodaje.
Ističe da su u ovom postupku svjedoci iskazivali o događajima od
prije 20 godina.
– Njihova sjećanja su opterećena novinskim člancima, a ne sjećaju
se činjenica kad je Jasmina studirala, kad je završila školu, kad
je radila u kafiću. Svjedoci su zaboravljali sve što znaju o
pokojnom Martinu, teško je nabrojati što su sve rekli krivo.
Obrana optužene je da nije počinila kazneno djelo, nijedna se
činjenica nakon dokaznog postupka ne može utvrditi sa sigurnošću
pa ni točno vrijeme smrti. Palfi je rekao da ju je vidio da radi
u kafiću u kolovozu 2000., a znamo iz izvješća u spisu da to nije
točno. Katarina Dominić u prijavi nestanka prijavila da je
nestala u kolovozu 2000. u Zagrebu ili Dubrovniku dok je
studirala što nije istina. Iz iskaza Mihaele Polančec vidljivo da
nije živjela s Jasminom kako je Katarina rekla. Ne može se
utvrditi tko je kome i što lagao. Ne može se utvrditi kojim
sredstvom je ubijena, je li stajala ili ležala, te međusobni
položaj počinitelja ili žrtve. Zna se da nije ubijena dok je
spavala u krevetu. Tijelo pronađeno u zamrzivaču koji nije
vlasništvo optužene već njezinih roditelja, kao što njezina nije
bila ni kuća.
Apsurdno je tvrditi da bi ona mogla roditeljima zabranjivati
otvarati škrinju. Tužiteljstvo tvrdi da je optužena mogla tijekom
pet godina, pet proslava Božića, Uskrsa, rođendana mogla lagati o
tome gdje im je kćer te da im je kao 25-godišnjakinja
zabranjivala da otvore zamrzivač. Treba uzeti u obzir da je majka
optužene kuharica. Otac, 47-godišnjak u to vrijeme, izaziva
tučnjave po kafićima. Zar bi optužena 2003. pozvala policiju da
je znala da je tijelo sestre u zamrzivaču – pita se Golubić.
Ističe da je i Martin Dominić rekao da ga je Jasmina nazvala u
kolovozu 2000. i pitala ga da ide raditi na brod te da ga je
zvala u rujnu i pitala za odlazak u Francusku. Posljednju
informaciju dobio od Palfija, a ne Smiljane.
– Iz iskaza Davida jasno je da optužena nije mogla sama pomaknuti
zamrzivač. Smiljana Srnec nikad nikog nije udarila po lijevoj
strani lica. U postupku dokazano tužno djetinjstvo dvije sestre,
kojima je uvijek nedostajalo novca, ali ne i alkohola. Tužno je
da tijekom postupka nismo pronašli nijednu prijateljicu, nijednu
osobu koja je dobro poznavala Jasminu u razdoblju neposredno
prije nestanka. Optužena je prva nazvala policiju nakon
pronalaska tijela. Predlažemo da sud oslobodi optuženu optužbe
jer nije dokazano da je počinila djelo – završava Golubić.Objava
presude bit će u utorak, 30. lipnja u 14 sati, pišu
24sata. Suđenje i završnu riječ možete pogledati u videu
HRT-a.