Rijetki imaju luksuz javno reći ono što se drugi boje. Bosanskohercegovački bend Dubioza kolektiv dao si je tu slobodu. Angažiranim tekstovima u kojima progovaraju o društvenim i političkim problemima šamaraju bez zadrške, a iskrenost je prepoznala i njihova sve brojnija baza inozemnih obožavatelja.
Kada daju intervjue, nastupaju kao kolektiv, što ne znači da nećemo imenovati njihove članove. Dakle, bend čine – Almir Hasanbegović, Adis Zvekić, Brano Jakubović, Vedran Mujagić, Armin Bušatlić, Senad Šuta i Dragan Jakubović. A evo i što uglas kažu u povodu nastupa 30. kolovoza na Špancirfestu u Varaždinu.
Čitali smo da ste rasturili britanski Glastonbury Festival. Kako je bilo svirati s najvećima i pred najbrojnijom publikom, vjerujem ikada?
Mi smo brojili do 127. posjetitelja i onda smo odustali jer je bilo previše ljudi. Organizatori kažu da je bilo 250.000 posjetitelja, a s najvećima je bilo super svirati jer je naš bubnjar za 10 cm viši od sviju.
Slijedi Varaždin. Što očekivati?
Pretpostavljamo da je već tradicija da na našem koncertu na Španciru pada kiša, a očekivati je i zagorske štrukle sa sirom i mesom, grah na tikvinom ulju s lukom, savijaču od jabuka, tj. apfelstrudel, kuhanu svinjsku koljenicu, kolače s makom, dvije litre bijelog, dvije litre crnog i domaću žganicu.
Gdje god se pojavite, uznemirite političke duhove. Jeste li nešto provokativno pripremili i za Varaždin?
Kupili smo neki dan u šoping-centru novu mašinu za uznemiravanje političkih duhova. Piše na omotu da duplo jače uznemirava duhove u odnosu na onaj prošli model.
Jeste li imali ikada ozbiljnih problema, prijetnji ili čak fizičkih sukoba i zabrana zbog svojeg aktivizma?
Nismo imali nikada nekih ozbiljnijih problema ili napada, osim ono jednom kada su nam u Kaknju prije koncerta nudili pečeno jare i gajbu piva da sviramo Počasnu salvu od Pušenja. Mi nismo znali svirati tu pjesmu, ali smo zbog piva i jareta obećali da ćemo svirati. Kada se završio koncert, u čijem repertoaru nije bila Počasna salva, mi smo sišli s pozornice, a prema nama su trčali uzrujani naručioci skladbe koji su tražili pravdu.
Svake dvije godine izbacite novi album, jedan na stranom, jedan na materinskom jeziku… Poslije Apsurdistana, vrijeme je za novi. Je li spreman?
Novi album za inozemno tržište je gotov. Tek je izvađen iz pećnice i sad smo u fazi da čekamo da se malo ohladi, da probamo kakvog je okusa, možda mu nedostaje neki začin koji bi u zadnjem momentu trebali dodati. Dobro je kad možemo sebi ostaviti malo dodatnog vremena za tu zadnju provjeru. To je valjda prednost kad sve radiš DIY. Nema neki direktor – izdavač koji te požuruje.
Što vas društveno i politički trenutačno najviše žulja, kako u regiji tako u svijetu?
Žuljevi postaju sve više globalni. Situacija s azilantima postaje potpuno besmislena. Zapad malo ‘uspostavlja demokracije’ pa kad useru motku i izbjeglice počnu plivati preko Mediterana – onda ide priča ‘kod nas nisu zlatni pločnici’. Sad za te milijune nesretnika nema valjda ni pedlja zemlje gdje bi ih se moglo smjestit. Mi smo svi prije dvadesetak godina okusili kako je to biti ‘ničiji problem’. Trebamo pomoći tim ljudima koliko god možemo.
Jedan ste od rijetkih bendova koji može reći da su uspjeli i vani. Kako se stranci pronalaze u stihovima koji uglavnom govore o društvenim prilikama svojstvenim našoj regiji?
Što više sviramo u inozemstvu, manje osjećamo i razumijemo riječ stranac. Manje-više, ljudi, građani, u gotovo svim zemljama svijeta, osjećaju isti set problema koji se događaju i kod nas. Nevjerojatno je koliko su riječi poput demokracija, recesija, korupcija internacionalne.
Planirate li možda zbog posla odseliti se iz BiH?
Taman smo se htjeli odseliti, kad ono naši košarkaši kadeti osvojiše europsko prvenstvo u košarci, pa smo odlučili da još malo ostanemo.
Bez kredita, a idemo i na more
Koja su vam omiljena mjesta u Sarajevu na koja biste odveli svakoga tko prvi put dođe u grad?
Odveli bismo ju na pijacu da kupi domaćeg sira i kajmaka, provozali u tramvaju, ali naravno bez karte, da vidi kako su nam zajebani kontrolori, vodili bi ju na gay paradu, na rafting na Miljacku, da sjedne na nove solarne klupe. Zašto? Pa onako.
Kažu, povijest je učiteljica života. Treba li ipak baš toliko drviti po njoj ili se okrenuti budućnosti?
O da, treba se okrenuti budućnosti. Mi trenutno gledamo u prošlost i taman kad se dovoljno zavitlamo da se okrenemo k budućnosti, uvijek malo pretjeramo i okrenemo se za 360 stupnjeva.
Dubioza s ljudima koji je slušaju i prate ima poseban odnos, i na koncertima i na Facebooku. Čini se da su oni za vas puno više od kupaca ulaznica?
Nama je taj feedback od ljudi jako važan i trudimo se da odgovorimo na svaku poruku na društvenim mrežama. Bude tu i njihovih jako dobrih prijedloga, komentara i ideja. Puno je ugodnije voditi konverzaciju s ljudima umjesto držanja monologa i pametovanja s distance.
Ima li se vremena za ljubav i obiteljski život ili taj dio pati?
Ima, ima. Do sada imamo 14-ero djece u bendu.
Pobijedili ste mit da je od glazbe nemoguće živjeti ako niste main stream. Živite li dobro?
Živimo dobro, hvala na pitanju. Nismo morali dizati kredite, a prošle godine išli smo čak i na more.
Jeste li uspjeli ljetos skočiti na odmor ili ste baš radoholičari?
Slobodno vrijeme je ove godine kod nas ustavom zabranjeno.
