Ljeti uspavana unutrašnjost Hrvatske lagano se koncertno budi. Najjači glazbeni udar starta već u petak kada u Varaždinu počinje Špancirfest (a u Karlovcu veselica Dana piva). Oba grada na idealnim udaljenostima od metropole mjesta su na kojima će u devet koncertnih dana baš svi naći nešto za svoj ukus.
Interesira ih Varaždin
Ovom prilikom ekskluzivno smo razgovarali sa švedskim rock velikanima, grupom Mando Diao, najjačim imenom varaždinskog festivala. U Hrvatsku stižu u petak na dan koncerta, fantastično su raspoloženi i najavljuju energičan rock spektakl.
Drugi put dolazite u Hrvatsku. Kakve uspomene nosite iz Zagreba, gdje ste 2012. nastupili na INmusic festivalu?
Samo sjećanja na odličnu vibru i sjajnu publiku, a to nam je i najvažnije. Naime, iako koncertno obilazimo cijeli svijet, rijetko imamo priliku vidjeti išta od gradova i zemalja u kojima sviramo. Odlično poznajemo samo aerodrome, klubove i noćni život europskih gradova. Nažalost, tako je bilo i sa Zagrebom.
Možda ovaj put bude drukčije pa potegnete do mora?
Čuli smo sve o hrvatskom arhipelagu. Prijatelji nam ga opisuju kao jednog od ljepših u svijetu. Možda uhvatimo jedan dan. Bilo bi lijepo. Ali čeka nas priprema za nastup u Berlinu. Kada ostarimo, imat ćemo vremena za odmor pa stižemo na dulje! Šalu na stranu… Doznali smo ponešto i o Varaždinu. O njegovoj povijesti i idiličnoj pozornici na kojoj nastupamo. Fascinantno.
U kojem ste trenutačno modu – samo koncertirate ili radite i na novom albumu?
Mi smo stalno u oba moda. Ovo ljeto se nismo previše nakrcali poslom, imali smo samo sedam nastupa, ali ono što smo prihvatili baš je po našem ukusu. Dobro smo se proveli i pritom cijelo vrijeme radili planove za novi album. Neke pjesme su već napisane i plan je najesen ući u studio i početi snimati. O točnom datumu albuma teško je govoriti, ali iduće godine sigurno stižu novi singlovi.
Možete li nam otkriti neke pjesme varaždinske set liste?
Svirat ćemo neke stvari s prvog albuma ‘Bring ‘Em In’, što nismo radili već jako, jako dugo. S albuma ‘Give Me Fire!’ sigurno izvodimo ‘Dance with Somebody’… Bit će to energičan rock and roll set.
Dugo ste skupa. Kako surađujete, ima li svađa ili su odnosi demokratski?
Da, odnosi zbilja demokratski. Znamo se već 15 godina, poštujemo se i pravi smo prijatelji. Tako to i treba biti jer jedino tako možete naprijed.
Bili smo mladi i neiskusni
Je li konstantan život na putu težak način života ili je u pitanju suprotno – dobar osjećaj pomalo ovisničke naravi?
To je naš stil života. Kada nas netko ostavi na dva tjedna na odmoru i provodimo ih kod kuće, postanemo nemirni. Dakle, da, to je svakako nešto o čemu smo ovisni. Sjajan je osjećaj svirati pred gomilom koja je došla vidjeti baš vas. O tome smo sanjali kao klinci pa slobodno možemo reći da u našem slučaju vrijedi floskula da živimo svoj dječački san.
U jednom prijašnjem intervjuu izjavili ste da ste bolji od benda The Who. To je bilo vrlo hrabro. Mislite li i dalje tako?
Ne treba se ni s kim uspoređivati. Mislim da smo imali 21 godinu, dakle, kada smo to rekli, bili smo vrlo mladi i pomalo nesigurni. Ne uspoređujemo se s drugim grupama. To bi bio klišej. Glazba se ne može uspoređivati. Danas imamo samo kolege koje poštujemo, a oni koje smo idolizirali kao klinci, a među kojima su Paul McCartney, Michael Jackson, Keith Richards, Mick Jagger… i dalje nas nadahnjuju.
Svi odlično izgledate. Govorim to jer vas želim pitati jeste li na meti grupi djevojaka i djeluju li istom snagom kao 60-ih?
Haha! Ne znamo, nismo ih iskusili, nismo im meta. Dvojica od nas u bendu su solo i oni se provode, a mi ostali smo u braku… Imamo obožavateljice, naravno, ali odnos s njima nije kao u filmovima. U svijetu glazbe je općenito sve manje glamurozno nego u filmovima. I garderoba i sve iza scene. Jedini luksuz je onaj kada ste na sceni.
Angažirani ste bend koji glazbom pokušava utjecati na promjene i upozoravati na opasnosti. Što vas u društvu trenutačno najviše zabrinjava?
Rasizam. Čini nam se da je u svim područjima prisutan strah od različitosti. Upravo taj strah u društvu i jest najveći problem. Ako se ne usuđujete susretati s drugim kulturama, slušati glazbu drugih zemalja, ostajete zarobljeni u kutiji i ne upoznajete druge kulture… To je jako opasno za društvo i to nas jako zabrinjava.
