Mediji nas okružuju više nego ikad prije, a s njima se mlađe generaciju susreću od rođenja. Medijski sadržaji koje konzumiramo su različiti po kvantiteti, ali i kvaliteti, stoga je kritičko promišljanje o njima itekako važno. Upravo na tom tragu Dubravka Kalinić Lebinec, diplomirana učiteljica razredne nastave na Drugoj osnovnoj školi Varaždin, vodi izvannastavnu aktivnost Medijska kultura ‘Dođi, vidi, viči’.
Kalinić Lebinec na toj aktivnosti prenosi znanje o medijima, potiče djecu na kritičko promišljanje i samostalno stvaranje medijskih sadržaja, a interes za ovakvom vrstom rada počeo je znatno ranije.
– Prva godina zaposlenja na Drugoj osnovnoj školi u Varaždinu bila je početak mog ulaska u rad s djecom na medijima. Mediji su mi uvijek bili privlačni, posebice fotografija i film, a metodičke vještine i osnove nastajanja animiranog filma stekla sam za vrijeme studija. Tako sam zaposlivši se u školi iskoristila svoje znanje vezano uz animirane filmove. Sa Srećkom Lebincem sam pokrenula školu animiranog filma pri Drugoj osnovnoj školi Varaždin, a kasnije smo svoj rad proširili na razinu grada. Tako je nastala Vanima koju smo vodili 18 godina – kazala je Dubravka o počecima svoga učiteljskog i filmsko-pedagoškog rada.
– Nakon toga sam pokrenula izvannastavnu aktivnost pod nazivom Školsko kino ‘Dođi, vidi, viči’, u sklopu kojeg smo se bavili isključivo filmovima, gledali ih, promišljali o njima, i iznosili svoja viđenja, stavove, razvijali osnovna filmska znanja i nastojali biti selektivni i kritički gledatelji. S vremenom je grupa proširila područje svoga djelovanja i na ostale medije i promijenila naziv u Medijska kultura ‘Dođi, vidi, viči’.
Ime grupe ‘Dođi, vidi, viči’ ima svoje značenje.
– Obzirom da grupu mogu pohađati učenici svih nižih razreda na školi, nekad na plakatima, a sada na internetskoj stranici, riječ ‘dođi’ obavještava o vremenu i mjestu sastajanja, ‘vidi’ najavljuje temu kojom ćemo se baviti, a ‘viči’ poziva na raspravu i iznošenje svoga mišljenja.
Današnje generacije su djeca medija
Današnje generacije su, kako kaže, više nego ikad prije okružena medijima, možemo ih nazvati i djecom medija koja su medijski pismena, ali u tehničkom smislu. Ističe kako je bit medijske kulture staviti naglasak na ono što je u obrazovnom i kulturnom smislu kvalitetno.
– Današnji osnovnoškolac je tehnički vješt u korištenju novih medija, međutim emocionalna zrelost je u razvoju, stoga je važno raditi na medijskoj pismenosti kako bi se djeca znala korektno ponašati na društvenim mrežama, kako bi se znali zaštititi od negativnosti vezanih uz medije, ali i da znaju odabrati sadržaje koji imaju kvalitetu, odmaknuti se od kiča i šunda. Ne postiže se to zabranama, već valja s njima pričati o viđenom, zajednički analizirati film, reklamu, fotografiju, video prilog… Dakle, razvijati medijsku kulturu.
Naša djeca, ističe Dubravka, puno sjede pred televizorom, prate televizijske programe, stoga je zanimljivo osluškivati što kod njih postaje popularno.
– Nažalost, često su to televizijski showovi upitne kvalitete, sapunice prepune stereotipa, seksizma, intriga, spletki, omalovažavanja, što djeca često shvaćaju doslovno pa kopiraju viđene oblike ponašanja. Samo isključivanje televizora neće puno pomoći, no ako se s djetetom sjedne i komentira, ako se gledani sadržaj kritički raščlani, ako se raskrinka viđeni sjaj i blještavilo, onda možemo očekivati pomak te da će se kroz neko vrijeme birati kvalitetniji sadržaji.
Važno je djecu medijski opismeniti
Izvannastavna aktivnost pod njezinim vodstvom zainteresirala je mnoge, a tome u prilog govori i činjenica da je Medijska kultura među najbrojnijima na školi.
– Aktivnost se održava jedan školski sat tjedno, a bavimo se promišljanjima o svakom mediju pojedinačno, ističući njihove posebnosti. Kako bi sadržaji bili interesantnije i stručnije predstavljeni nerijetko pozivamo goste, medijske djelatnike. Tako polaznici mogu razgovarati s glumcima, redateljima, radijskim voditeljima, strip autorima, fotografima – pojasnila je.
– Teme se često vežu i uz ono što se u gradu odvija, pa ako su Barokne večeri gledamo animirane filmove u kojima je korištena klasična glazba. Redovni smo posjetitelji VAFI-ja (Internacionalni festival animiranih filmova djece i mladih Varaždin), u predblagdanskom vremenu gledamo reklame i nastojimo razotkriti zamke u njima, u Mjesecu knjige čitamo i osvijestimo značaj knjige kao medija.
Prema dosadašnjem iskustvu smatra kako učenike najviše privlači film kao medij, najčešće animirani, s obzirom da je riječ o učenicima od prvog do četvrtog razreda, ali i igrani.
Vremena se mijenjaju, stoga je, kaže Dubravka, logična razlika i promjena u konzumaciji medija danas i nekad.
– Posljednjih godina sve su popularnije društvene mreže poput Facebooka, ali i aplikacije poput Vibera ili WhatsApp-a. I mi odrasli smo puno jače i dublje unutar društevnih mreža, a djeca rade ono što vide od starijih. Često se ni odrasli ne snalaze na internetu i upadaju u zamke.
– Djeca najmlađeg uzrasta gotovo da i nisu na društvenim mrežama, no četvrtaši polako uspijevaju od roditelja dobiti dozvolu za izradu Facebook profila. Stoga je važno podučiti ih o bontonu, o načinima komuniciranja u online okruženju, o zamkama, o pravilima dijeljenja tuđih sadržaja, o opasnostima vezanim uz objave fotografija i osobnih podataka i svakako osvijestiti da je ta društvena mreža zakonski dopustiva tek s 13 godina. Ta znanja i vještine valja razviti već i ranije kad počinju koristiti Viber ili WhatsApp.
Na pitanje koliko su današnja djeca medijski pismena, Dubravka kaže sljedeće:
– Djeca odrastaju, uče. Ne mogu čitati ako ih se ne nauči čitati, ne mogu znati računati ako ih se ne podučava u matematici. Treba ih odgajati na području likovne kulture, glazbene kulture. Stihijsko prihvaćanje popularnog ne donosi dobre rezultate. Danas je iznimno važno i medijski opismenjavati.
I odrasli se teško snalaze u svijetu medija
Iako roditelji kod kuće razgovaraju s djecom, nameće se pitanje koliko su sami upućeni u svijet medija.
– Odraslima je relativno naglo došao svijet medijskog buma, tehnologije, online okruženja te se ni oni uvijek najbolje ne snalaze, pa stoga teško djetetu prenesu nešto u čemu su i sami nesigurni. Upravo su portali poput Medijske pismenosti u tome korisni jer se radi o obrazovnom novinarstvu, a ciljne skupine su roditelji, učitelji, ali i djeca.
Mnogima će zasigurno pomoći i Dubravkina internetska stranica.
– Internetsku stranicu Medijske kulture ‘Dođi, vidi, viči’ prvenstveno sam napravila za članove grupe, jer je pohađaju učenici različitih razreda, a nije uvijek bilo praktično izrađivati plakate s najavama sljedeće aktivnosti. Na njoj je niz podstranica s osnovnim značajkama pojedinih medija prikazanim na djeci razumljiv način. Tu su i komunikacijski panoi putem kojih učenici mogu iznositi svoja promišljanja vezana uz medije. Osmišljene su i igrice, rebusi, križaljke uz koje se na zabavan način ponavlja naučeno, dok u foto arhivi bilježimo ranije susrete – pojasnila je i dodala kako na taj način roditelji znaju i vide što rade na satu.
– Drago mi je i to da mi se javljaju pojedini učitelji koji putem naše stranice dolaze do ideja za poučavanje o medijskoj kulturi. Nerijetko ju pojedini predavači na stručnim skupovima učitelja predstavljaju kao jedan od mogućih načina medijskog opismenjavanja – zaključila je Dubravka Kalinić Lebinec koja će nastaviti raditi u istom smjeru – ka što boljoj medijskoj pismenost mlađih članova našeg društva.
